Dolaskom Indoeuropljana (Iliri i Prediliri) početkom II. tisućljeća iščezava staro stanovništvo i njegova kultura. Doseljenici sa sjeveroistoka - Indoeuropljani ili Arijevci kako ih znanost naziva i njihovo podrijetlo je jedan od najsloženijih problema koji povijest nastoji razjasniti. Ovi stepski ratnici dolaze iz današnje Rusije te područja od Urala do Kavkaza jašu na konjima i sobom donose metal, bakar i broncu i pokoravaju staro neolitičko sjedilačko stanovništvo. Oni podižu utvrđena naselja na uzvisinama. To su one čuvene i nama dobro poznate gradine. One su raspoređene po gotovo cijeloj Županiji.
Vrijedi istaknuti gradinu Tor južno od Jelse. Stara graditeljska tehnika velikih obrađenih kamenih blokova izaziva divljenje i današnjih graditelja. Izgrađena u vrijeme moćnih ilirskih vladara Pleurata, Agrona, Teute i Demetrija svjedoči da je iza njene gradnje stajala moćna zajednica.
Najveće gradinsko naselje na otoku Braču je Škrip - jedinstveni primjer dobro očuvanog ilirskog utvrdišta u Dalmaciji. Čudesno je to utvrđenje, golemo naslagano kamenje u obrambenim zidovima. Uz gradine nalaze se i grobne gomile koje svjedoče o kultu umrlih. Iskopavanjem grobova otkriveno je da su Delmati pokopavali svoje mrtve na više načina. Nad nekima grobovima su podizali velike gomile kamenja visoke i više metara promjera preko 30 metara, Takve gomile kamenja nađene su u Lovreću, Žeževici, Cisti. Jedna od najtipičnijih je Glavan - gomila iznad Krivodola. U njoj su nađeni ostaci raznih glinenih posuda i ljudskih kostura. U Gorici su nađeni ostaci krematorija koji svjedoče da su Iliri svoje mrtve i spaljivali. U selu Postranju nađeno je ilirsko groblje i velika količina oružja.
Dolaskom grčkih kolonista, koji grade na kopnu i otocima svoja naselja, početkom IV. stoljeća prije naše ere nastaju prva gradska središta. Najvažnija naselja bila su Salona, Tragurion, Epetion. Međutim jedan od dragulja naše Županije, koji osnovaše grčki kolonisti, bio je Stari Grad na Hvaru.
U drugoj polovici 5. stoljeća prije naše ere poslije uspona Periklove Atene i perzijskih ratova dolazi do sukoba dva vodeća helenska polisa Atene i Sparte (peleponeski ratovi 431.- 404.). Oba grada su ratovima iscrpljena te kako to obično biva dolazi do uspona gospodara Sicilije Dionizija Sirakuškog koji se kao 23 godišnji mladić istaknuo u sukobima Grka i Kartažana na svom rodnom otoku Siciliji.
Dionizije osvojivši južni dio Apeninskog poluotoka i utvrdivši uporišta na Sardiniji i Elbi, usmjerava se na osvajanje položaja na istočnoj obali Jadrana. Dionizije je zaposjeo Vis (Issa) te stupio u pregovore sa stanovnicima otoka Parosa na Egejskom moru koji su zbog prenapučenosti tražili pogodno mjesto za preseljenje dijela stanovnika. Po završetku uspješnih pregovora Parani dolaze i naseljavaju se na otoku Farosu (Pharos) osnovavši tu istoimeni grad na mjestu današnjeg Starog Grada. Povoljni smještaj nije odredila samo dobro zaštićena uvala nego i prostrano polje istočno od uvale.
Aspalatos je bilo prvo ilirsko-grčko naselje nastalo 400 godina prije Krista na južnoj uvali današnjeg splitskog poluotoka. Kasnije u doba Rimljana Aspaltos postaje Spalatum, a Hrvati od Spalatuma načiniše Split.
Rimljani ostavljaju svoje tragove na ovom prostoru bogatom poviješću. Najpoznatiji je svakako Dioklecijanova palača Dioklecijanova carska palača. Povjesničari uzimaju 305. godinu n.e. kao godinu kada je plača dovršena bila je utvrđeni ali i raskošni dvorac sa prostorima za stan cara i njegove obitelji, počasne garde, posluge i vojne posade. Unutar Palače su bile sagrađene i vjerske kultne građevine od kojih će jedna biti Carevo vječno počivalište. Sve ovo na površini od oko 30.000 metara kvadratnih stvorili su graditelji, kojima samo znamo imena Filot i Zotikos.
Zidovi Dioklecijanove palače prosječno su debeli 2,10 metara, visoki na južnoj strani 24, a na sjevernoj 17 m. Dobroj očuvanosti zidova doprinijela je kvalitetna kamena građa bijeli vapnenac sa Brača i kamen iz kamenoloma kraj Segeta, kojim su zidani. Pojedini građevni i ukrasni dijelovi dopremljeni su iz dalekih krajeva tako su sfinge i granitni stubovi uzeti iz staroegipatskih građevina.
Dolaskom Indoeuropljana (Iliri i Prediliri) početkom II. tisućljeća iščezava staro stanovništvo i njegova kultura. Doseljenici sa sjeveroistoka - Indoeuropljani ili Arijevci kako ih znanost naziva i njihovo podrijetlo je jedan od najsloženijih problema koji povijest nastoji razjasniti. Ovi stepski ratnici dolaze iz današnje Rusije te područja od Urala do Kavkaza jašu na konjima i sobom donose metal, bakar i broncu i pokoravaju staro neolitičko sjedilačko stanovništvo. Oni podižu utvrđena naselja na uzvisinama. To su one čuvene i nama dobro poznate gradine. One su raspoređene po gotovo cijeloj Županiji.
Vrijedi istaknuti gradinu Tor južno od Jelse. Stara graditeljska tehnika velikih obrađenih kamenih blokova izaziva divljenje i današnjih graditelja. Izgrađena u vrijeme moćnih ilirskih vladara Pleurata, Agrona, Teute i Demetrija svjedoči da je iza njene gradnje stajala moćna zajednica.
Najveće gradinsko naselje na otoku Braču je Škrip - jedinstveni primjer dobro očuvanog ilirskog utvrdišta u Dalmaciji. Čudesno je to utvrđenje, golemo naslagano kamenje u obrambenim zidovima. Uz gradine nalaze se i grobne gomile koje svjedoče o kultu umrlih. Iskopavanjem grobova otkriveno je da su Delmati pokopavali svoje mrtve na više načina. Nad nekima grobovima su podizali velike gomile kamenja visoke i više metara promjera preko 30 metara, Takve gomile kamenja nađene su u Lovreću, Žeževici, Cisti. Jedna od najtipičnijih je Glavan - gomila iznad Krivodola. U njoj su nađeni ostaci raznih glinenih posuda i ljudskih kostura. U Gorici su nađeni ostaci krematorija koji svjedoče da su Iliri svoje mrtve i spaljivali. U selu Postranju nađeno je ilirsko groblje i velika količina oružja.
Dolaskom grčkih kolonista, koji grade na kopnu i otocima svoja naselja, početkom IV. stoljeća prije naše ere nastaju prva gradska središta. Najvažnija naselja bila su Salona, Tragurion, Epetion. Međutim jedan od dragulja naše Županije, koji osnovaše grčki kolonisti, bio je Stari Grad na Hvaru.
U drugoj polovici 5. stoljeća prije naše ere poslije uspona Periklove Atene i perzijskih ratova dolazi do sukoba dva vodeća helenska polisa Atene i Sparte (peleponeski ratovi 431.- 404.). Oba grada su ratovima iscrpljena te kako to obično biva dolazi do uspona gospodara Sicilije Dionizija Sirakuškog koji se kao 23 godišnji mladić istaknuo u sukobima Grka i Kartažana na svom rodnom otoku Siciliji.
Dionizije osvojivši južni dio Apeninskog poluotoka i utvrdivši uporišta na Sardiniji i Elbi, usmjerava se na osvajanje položaja na istočnoj obali Jadrana. Dionizije je zaposjeo Vis (Issa) te stupio u pregovore sa stanovnicima otoka Parosa na Egejskom moru koji su zbog prenapučenosti tražili pogodno mjesto za preseljenje dijela stanovnika. Po završetku uspješnih pregovora Parani dolaze i naseljavaju se na otoku Farosu (Pharos) osnovavši tu istoimeni grad na mjestu današnjeg Starog Grada. Povoljni smještaj nije odredila samo dobro zaštićena uvala nego i prostrano polje istočno od uvale.
Aspalatos je bilo prvo ilirsko-grčko naselje nastalo 400 godina prije Krista na južnoj uvali današnjeg splitskog poluotoka. Kasnije u doba Rimljana Aspaltos postaje Spalatum, a Hrvati od Spalatuma načiniše Split.
Rimljani ostavljaju svoje tragove na ovom prostoru bogatom poviješću. Najpoznatiji je svakako Dioklecijanova palača Dioklecijanova carska palača. Povjesničari uzimaju 305. godinu n.e. kao godinu kada je plača dovršena bila je utvrđeni ali i raskošni dvorac sa prostorima za stan cara i njegove obitelji, počasne garde, posluge i vojne posade. Unutar Palače su bile sagrađene i vjerske kultne građevine od kojih će jedna biti Carevo vječno počivalište. Sve ovo na površini od oko 30.000 metara kvadratnih stvorili su graditelji, kojima samo znamo imena Filot i Zotikos.
Zidovi Dioklecijanove palače prosječno su debeli 2,10 metara, visoki na južnoj strani 24, a na sjevernoj 17 m. Dobroj očuvanosti zidova doprinijela je kvalitetna kamena građa bijeli vapnenac sa Brača i kamen iz kamenoloma kraj Segeta, kojim su zidani. Pojedini građevni i ukrasni dijelovi dopremljeni su iz dalekih krajeva tako su sfinge i granitni stubovi uzeti iz staroegipatskih građevina.