Zbog povoljne klime, vode, plodnog tla i položaja ljudi se rano naseljavaju na prostore koje pokriva današnja Splitsko-dalmatinska županija.
Čovjek u paleolitiku bio je nomad i lovac, njegov nasljednik čovjek neolitika osniva sela, obrađuje zemlju počinje sjedilački način života. Počeci ovoga načina života kako povijesna i arheološka znanost tvrde su na Bliskom istoku i područjima Male Azije i to deveto i osmo tisućljeće prije Krista.
Nalazišta iz ovog perioda razvoja ljudske civilizacije nalaze se i na područjima naše Županije. Izdvajamo neka poznatija.
Na prostoru oko gornjeg i srednjeg toka rijeke Cetine otkriveni su arheološki nalazi iz doba starijeg kamenog doba - paleolitika (Gospodska pećina) Iz razdoblja mlađeg kamenog doba neolitika (oko 7000. godina prije Krista) pronađene su keramičke posude i to na više nalazišta: u Gospodskoj pećini na izvoru Cetine, u pećini Tamnici u Ruminu, na Šibenici u Glavicama, u koritu Cetine kod Trilja, te Bilokapića gradini u Udovičićima i visoravni Poljanice u Bisku.
Krajem enolitika i početkom brončanog doba na području Cetinske krajine oblikuje se nova kulturna skupina koju su povjesničari nazvali cetinska kultura, a čije su odlike do sada poznate samo iz nalaza otkrivenih u grobnim gomilama (otkrivene na gorenjocetinskim kraškim zaravnima: Lukovača, Šparevine, Preočanska kosa.)
Cetinska kultura - do tih otkrića nepoznata prapovijesna kulturna i etnička skupina nastaje oko 1.900 godina prije Krista i razvija se i traje tijekom ranog i početkom srednjeg brončanog doba do oko 1.600 godina prije Krista. Stvaratelji cetinske kulture pored špilja, žive i u naseljima na otvorenom, u poluzemunicama u vrtačama i posebno utvrđenim gradinama. Nad vodom podižu sojenice. Svoje mrtve ukapaju u kamene grobne škrinje ili spaljuju, a pepeo u keramičkim urnama sahranjuju pod kamenim gomilama. Među keramičkim ostacima cetinske kulture najviše ima karakterističnih poluloptastih zdjela i vrčeva, ukrašenih ravnim i urezanim cik - cak crtama. Među metalnim predmetima najviše je trokutastih brončanih bodeža i helebardi, te jednoreznih noževa i brončanih sjekira. Od rijetkih nalaza nakitnih predmeta najviše je zlatnih i brončanih spiralnih privjesaka ponekad složenih u niske na kojima su i jantarne perle. Nalaz ručnog žrvnja uz grob u jednoj gomili u Bisku svjedoče da se nosioci cetinske kulture uz stočarstvo bave i zemljoradnjom.
U prapovijesno doba i otok Hvar bio je naseljen. Materijalni nalazi datiraju u neolit i to IV. tisućljeće prije Krista i svjedoče o postojanju kulture na istočnoj obali Jadrana. Najznačajniji nalazi otkriveni su u hvarskim špiljama - Grapčeva špilja, Pokrivenik i Markova. Stanovnici Hvara ovog razdoblja bave se poljoprivredom, stočarstvom i lovom. Koriste glineno suđe i izrađuju oruđe i oružje od tvrdog kamena ili kosti. O kultu mrtvih svjedoče brojne grobne humke čunjastog oblika u koje se mrtvi pokapaju u zgrčenom položaju zajedno s hranom, oružjem i posuđem.
Hvarska kultura, jedinstvena lijepa trobojna keramika sa ukrasima spirale uveli su otok Hvar u sve arheološke udžbenike u svijetu i posvjedočili o životu na našim obalama i otocima još u vrijeme bez pisma - ljudskom rodu poznato samo iz drevnih mitova. Najstariji crtež lađe u Europi je u Grapčevoj špilji kazujući nam kako čovjek plovi i u prapovijesti.
Ostaci zlatnih predmeta (bakreno doba) otkriveni su na prostoru grada Splita - Gripe te ostaci prapovijesne utvrde na prostoru Kašjuna.
U Imotskoj krajini u selu Grabovcu iskopane su kamene sjekire, kalupi, strugalice, grobovi (doba neolitika), iz kasne faze neolitika potječu i nalazi keramike otkriveni pored Klisa - predio Kapina i Krčina, a sami bedemi kliške tvrđave zidani su megalitskom tehnikom i sada vidljivom na južnoj i zapadnoj padini podno tvrđave.
Zbog povoljne klime, vode, plodnog tla i položaja ljudi se rano naseljavaju na prostore koje pokriva današnja Splitsko-dalmatinska županija.
Čovjek u paleolitiku bio je nomad i lovac, njegov nasljednik čovjek neolitika osniva sela, obrađuje zemlju počinje sjedilački način života. Počeci ovoga načina života kako povijesna i arheološka znanost tvrde su na Bliskom istoku i područjima Male Azije i to deveto i osmo tisućljeće prije Krista.
Nalazišta iz ovog perioda razvoja ljudske civilizacije nalaze se i na područjima naše Županije. Izdvajamo neka poznatija.
Na prostoru oko gornjeg i srednjeg toka rijeke Cetine otkriveni su arheološki nalazi iz doba starijeg kamenog doba - paleolitika (Gospodska pećina) Iz razdoblja mlađeg kamenog doba neolitika (oko 7000. godina prije Krista) pronađene su keramičke posude i to na više nalazišta: u Gospodskoj pećini na izvoru Cetine, u pećini Tamnici u Ruminu, na Šibenici u Glavicama, u koritu Cetine kod Trilja, te Bilokapića gradini u Udovičićima i visoravni Poljanice u Bisku.
Krajem enolitika i početkom brončanog doba na području Cetinske krajine oblikuje se nova kulturna skupina koju su povjesničari nazvali cetinska kultura, a čije su odlike do sada poznate samo iz nalaza otkrivenih u grobnim gomilama (otkrivene na gorenjocetinskim kraškim zaravnima: Lukovača, Šparevine, Preočanska kosa.)
Cetinska kultura - do tih otkrića nepoznata prapovijesna kulturna i etnička skupina nastaje oko 1.900 godina prije Krista i razvija se i traje tijekom ranog i početkom srednjeg brončanog doba do oko 1.600 godina prije Krista. Stvaratelji cetinske kulture pored špilja, žive i u naseljima na otvorenom, u poluzemunicama u vrtačama i posebno utvrđenim gradinama. Nad vodom podižu sojenice. Svoje mrtve ukapaju u kamene grobne škrinje ili spaljuju, a pepeo u keramičkim urnama sahranjuju pod kamenim gomilama. Među keramičkim ostacima cetinske kulture najviše ima karakterističnih poluloptastih zdjela i vrčeva, ukrašenih ravnim i urezanim cik - cak crtama. Među metalnim predmetima najviše je trokutastih brončanih bodeža i helebardi, te jednoreznih noževa i brončanih sjekira. Od rijetkih nalaza nakitnih predmeta najviše je zlatnih i brončanih spiralnih privjesaka ponekad složenih u niske na kojima su i jantarne perle. Nalaz ručnog žrvnja uz grob u jednoj gomili u Bisku svjedoče da se nosioci cetinske kulture uz stočarstvo bave i zemljoradnjom.
U prapovijesno doba i otok Hvar bio je naseljen. Materijalni nalazi datiraju u neolit i to IV. tisućljeće prije Krista i svjedoče o postojanju kulture na istočnoj obali Jadrana. Najznačajniji nalazi otkriveni su u hvarskim špiljama - Grapčeva špilja, Pokrivenik i Markova. Stanovnici Hvara ovog razdoblja bave se poljoprivredom, stočarstvom i lovom. Koriste glineno suđe i izrađuju oruđe i oružje od tvrdog kamena ili kosti. O kultu mrtvih svjedoče brojne grobne humke čunjastog oblika u koje se mrtvi pokapaju u zgrčenom položaju zajedno s hranom, oružjem i posuđem.
Hvarska kultura, jedinstvena lijepa trobojna keramika sa ukrasima spirale uveli su otok Hvar u sve arheološke udžbenike u svijetu i posvjedočili o životu na našim obalama i otocima još u vrijeme bez pisma - ljudskom rodu poznato samo iz drevnih mitova. Najstariji crtež lađe u Europi je u Grapčevoj špilji kazujući nam kako čovjek plovi i u prapovijesti.
Ostaci zlatnih predmeta (bakreno doba) otkriveni su na prostoru grada Splita - Gripe te ostaci prapovijesne utvrde na prostoru Kašjuna.
U Imotskoj krajini u selu Grabovcu iskopane su kamene sjekire, kalupi, strugalice, grobovi (doba neolitika), iz kasne faze neolitika potječu i nalazi keramike otkriveni pored Klisa - predio Kapina i Krčina, a sami bedemi kliške tvrđave zidani su megalitskom tehnikom i sada vidljivom na južnoj i zapadnoj padini podno tvrđave.