Splitsko dalmatinska županija

izvor: ec.europa.eu

    Direktive zajedno predstavljaju najambiciozniju inicijativu ikada pokrenutu u cilju očuvanja vrijednih staništa i vrsta diljem svih zemalja članica EU-a. Zahvaljujući ovim dvjema direktivama, države su u mogućnosti koordinirati svoje aktivnosti očuvanja prirode bez obzira na političke ili administrativne granice. Cijeli je proces znanstveno utemeljen, zakonski provediv i zasnovan na pristupu upravljanju koji uzima u obzir interese i brige ljudi.

    U trenutku pristupa Europskoj uniji, Republika Hrvatska imat će obvezu provedbe dvaju Direktiva na svom teritoriju. Velik dio odredbi ovih Direktiva već je prenijet u Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05). Kao i druge zemlje članice Europske unije, Hrvatska će za ekološku mrežu NATURA 2000 morati predložiti područja važna za očuvanje više od 250 vrsta i 70 stanišnih tipova koji se pojavljuju na ovom području te se smatraju važnima sa stanovišta Eurospke unije kao npr. ris, mala svibanjska riđa i jadranska kozonoška.

    U okviru priprema, Državni zavod za zaštitu prirode (DZZP) koordinirao je detaljnu inventarizaciju ovih vrsta i staništa u Hrvatskoj. Koristeći tu opsežnu količinu osnovnih podatka, DZZP je utvrdio oko 1000 područja – SPA i SCI područja koja bi trebala biti predložena u ekološku mrežu Europske unije NATURA 2000. Odabir područja temeljen je na standardnim znanstvenim kriterijima koji se na isti način odnose na sve zemlje članice Europske unije.

    Taj prijedlog područja sada se upućuje na javne konzultacije. Uloga konzultacijskog procesa je dvostruka: s jedne strane obavještava sve potencijalno uključene te zainteresirane za mrežu NATURA 2000; što je ona te kako će funkcionirati u praksi, a s druge, daje priliku svima na koje se odnosi mogućnost davanja primjedbi te komentara na odabir područja – na primjer, ukoliko posjeduju informaciju o nalazu određene vrste ili staništa na određenom području. Po završetku konzultacijskog procesa, konačni revidirani prijedlog mreže NATURA 2000 područja bit će poslan Vladi na završno odobrenje te dostavljen Europskoj komisiji u Bruxelles.

izvor: ec.europa.eu

    Direktive zajedno predstavljaju najambiciozniju inicijativu ikada pokrenutu u cilju očuvanja vrijednih staništa i vrsta diljem svih zemalja članica EU-a. Zahvaljujući ovim dvjema direktivama, države su u mogućnosti koordinirati svoje aktivnosti očuvanja prirode bez obzira na političke ili administrativne granice. Cijeli je proces znanstveno utemeljen, zakonski provediv i zasnovan na pristupu upravljanju koji uzima u obzir interese i brige ljudi.

    U trenutku pristupa Europskoj uniji, Republika Hrvatska imat će obvezu provedbe dvaju Direktiva na svom teritoriju. Velik dio odredbi ovih Direktiva već je prenijet u Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05). Kao i druge zemlje članice Europske unije, Hrvatska će za ekološku mrežu NATURA 2000 morati predložiti područja važna za očuvanje više od 250 vrsta i 70 stanišnih tipova koji se pojavljuju na ovom području te se smatraju važnima sa stanovišta Eurospke unije kao npr. ris, mala svibanjska riđa i jadranska kozonoška.

    U okviru priprema, Državni zavod za zaštitu prirode (DZZP) koordinirao je detaljnu inventarizaciju ovih vrsta i staništa u Hrvatskoj. Koristeći tu opsežnu količinu osnovnih podatka, DZZP je utvrdio oko 1000 područja – SPA i SCI područja koja bi trebala biti predložena u ekološku mrežu Europske unije NATURA 2000. Odabir područja temeljen je na standardnim znanstvenim kriterijima koji se na isti način odnose na sve zemlje članice Europske unije.

    Taj prijedlog područja sada se upućuje na javne konzultacije. Uloga konzultacijskog procesa je dvostruka: s jedne strane obavještava sve potencijalno uključene te zainteresirane za mrežu NATURA 2000; što je ona te kako će funkcionirati u praksi, a s druge, daje priliku svima na koje se odnosi mogućnost davanja primjedbi te komentara na odabir područja – na primjer, ukoliko posjeduju informaciju o nalazu određene vrste ili staništa na određenom području. Po završetku konzultacijskog procesa, konačni revidirani prijedlog mreže NATURA 2000 područja bit će poslan Vladi na završno odobrenje te dostavljen Europskoj komisiji u Bruxelles.

KARAKTERISTIKE OCJENE PRIHVATLJIVOSTI ZAHVATA ZA PRIRODU

 

• Ocjena se odnosi samo na utjecaj planova i projekata na vrste i stanišne tipove koji se nalaze na popisu Dodataka Direktive o staništima i Direktive o pticama, a ne na sva staništa i vrste koji se pojavljuju na dotičnom području.
• Ocjena se radi za sve planove i projekte koji mogu imati utjecaj na NATURA 2000 vrste i staništa. Planovi i projekti koji su povezani ili nužni za upravljanje područjem ne moraju proći Ocjenu.
• Moraju se ocijeniti svi mogući utjecaji: direktni, indirektni i kumulativni. Položaj zahvata nije odlučujući. Projekti koji su izvan područja ekološke mreže (npr. nalaze se uzvodno na/uz rijeku), a mogu na njega imati utjecaj, također moraju proći Ocjenu jer bez obzira na položaj mogu imati utjecaj na područje ekološke mreže.
• Ocjena mora donijeti jasni zaključak o tome ima li plan ili projekt značajan negativan utjecaj na NATURA 2000 područje. Ako nema, projekt se odobrava odnosno ne odobrava u slučaju da značajan negativni utjecaj postoji.
• Rezultat ocjene nije zaključan u slučaju utvrđivanja imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa. U tom slučaju, ako postoje imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa koji se mogu odnositi na zdravlje ljudi, javnu sigurnost, postizanje bitno povoljnijih uvjeta za okoliš i drugih uključujući one gospodarske i socijalne naravi ili zbog pomanjkanja drugih pogodnih mogućnosti, projekt se može dopustiti. U tom se slučaju utvrđuju kompenzacijski uvjeti.
• Princip predostrožnosti nalaže da ako se negativni učinci ne mogu isključiti, zbog nedostatnih ili nepreciznih podataka, očuvanje NATURA 2000 mora prevladati.

METODOLOGIJA

 

        Standardna metodologija ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu predložena je za cijelu EU. Europska Komisija i Oxford Brookes University (Velika Britanija) pripremili su smjernice za provođenje OPZP-a koje nisu obvezujuće ali ih Europska Komisija preporuča (Procjena planova i projekata koji mogu značajno utjecati na područja NATURA 2000. Glavni cilj postupka OPZP-a je osigurati pravilnu implementaciju članka 6., stavak 3. i 4. Direktive o staništima, no osnovni doprinos podjele postupka na četiri dijela je efikasnost i racionalizacija vremena i ulaganja. Osigurava se da se ocjena ne provodi ako to nije nužno i bavi se samo ključnim pitanjima čime se izbjegava produljivanje postupka i dodatni troškovi za nositelja projekta/plana.

Prvi dio: Prethodna ocjena

        Prethodna ocjena je dio postupka OPZP-a u kojem se identificiraju mogući utjecaji plana/projekta na Natura 2000 područje, samog ili u kombinaciji s drugim planovima/projektima, i utvrđuje postojanje značajnog negativnog utjecaja. Za sve projekte/planove za koje se utvrdi da nemaju značajan negativan utjecaj na Natura 20000 područje ocjena ovdje završava i mogu se odobriti.

Drugi dio: Glavna ocjena

        Utvrđivanje utjecaja plana/projekta, samog ili u kombinaciji s drugim planovima/projektima (postojećim i planiranim), u odnosu na cjelovitost i funkciju Natura 2000 područja i njegove ciljeve očuvanja. Dodatno, ako postoji negativan utjecaj, ocjenjuju se i moguće mjere ublažavanja. U ovoj fazi nositelj projekta/plana dostavlja studiju koja analizira učinke dotičnog projekta na Natura 2000 područje. Dakako, veličina studije nije propisana što znači da ona može imati nekoliko (za male projekte) ili stotine stranica (za velike projekte/planove) ovisno o prirodi plana/projekta, mogućim utjecajima i broju područja ekološke mreže na koja utječe. Naravno, studija bez obzira na veličinu, sadržaj studije mora potpuno odnosno sadržavati sve propisane podatke.

Treći dio: Ocjena drugih pogodnih mogućnosti

        U ovom dijelu se ocjenjuju ostale moguće varijante projekta/plana kojima se postiže cilj a izbjegavaju negativni učinci na cjelovitost Natura 2000 područja i ciljeve očuvanja. Ako su prethodnom ocjenom utvrđeni značajni negativni utjecaji, nositelj projekta/plana može predložiti drugu/e varijantu/e zahvata koje postižu prvotne ciljeve, uključujući i nultu opciju (projekt/plan se ne provodi). Sve nove opcije ponovno se vraćaju na drugu fazu (Glavna ocjena).

Četvrti dio: Utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta

        Postupak koji se provodi kada nema drugih pogodnih mogućnosti, a negativni utjecaji ostaju odnosno postupak ocjene kompenzacijskih uvjeta kada je utvrđeno postojanje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa te se projekt mora nastaviti. U ovom se dijelu utvrđuje da li postoje imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa za izvođenje projekta/plana. Ako postoje, projekt/plan se može odobriti bez obzira na negativni zaključak ocjene. Dakako, povezanost i cjelovitost ekološke mreže Natura 2000 mora biti osigurana kroz kompenzacijske uvjete koji mogu biti kreacija uništenog staništa na drugom mjestu unutar istog Natura 2000 područja ili dodatak novih područja istih značajki. Ovdje se moraju uzeti u obzir i stroga pravila koja određuju da li je kompenzacija odgovarajuća i da li je provedena i u funkciji prije početka projekta/plana. Podrazumijeva se da imperativni razlozi javnog interesa moraju biti dovoljno jaki da prevladaju važnost Natura 2000 područja što znači da moraju biti dugoročni i težiti osnovnim vrijednostima (zaštiti zdravlja, javnoj sigurnosti itd.) te biti dio temeljnih strategija države i društva ili ispunjavati ekonomske i socijalne potrebe i obveze prema društvu na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

HRVATSKI PRISTUP

 

        Iako Hrvatska još nije članica Europske Unije naš je Zakon o zaštiti prirode već unio mnoge mehanizme kojima se usklađuje sa odredbama Direktive o staništima. U tom su smislu doneseni Uredba o proglašenju Nacionalne ekološke mreže (NN 109/07) te Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu (NN 89/07). Za one zahvate za koje su PUO i SPUO obvezni, u skladu sa praksom u EU, nova hrvatska legislativa u zaštiti okoliša objedinjuje postupak OPZP s postupkom procjene utjecaja zahvata na okoliš (PUO) (Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš NN 64/08) odnosno Strateške procjene u utjecaja zahvat na okoliš (SPUO), (Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš NN 64/08).

Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu prenosi spomenuti model od četiri dijela (faze):

1. Prethodna ocjena
2. Glavna ocjena
3. Ocjena drugih pogodnih mogućnosti
4. Utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta

        U postupku sudjeluju četiri glavna sudionika: nositelj zahvata, stručna institucija koja priprema studiju ocjene prihvatljivosti zahvata, nadležno tijelo tj. Ministarstvo kulture i upravni odjeli u županijama i Državni zavod za zaštitu prirode kao stručna državna institucija u zaštiti prirode.

Tekst preuzet sa: Natura 2000 u Hrvatskoj

KARAKTERISTIKE OCJENE PRIHVATLJIVOSTI ZAHVATA ZA PRIRODU

 

• Ocjena se odnosi samo na utjecaj planova i projekata na vrste i stanišne tipove koji se nalaze na popisu Dodataka Direktive o staništima i Direktive o pticama, a ne na sva staništa i vrste koji se pojavljuju na dotičnom području.
• Ocjena se radi za sve planove i projekte koji mogu imati utjecaj na NATURA 2000 vrste i staništa. Planovi i projekti koji su povezani ili nužni za upravljanje područjem ne moraju proći Ocjenu.
• Moraju se ocijeniti svi mogući utjecaji: direktni, indirektni i kumulativni. Položaj zahvata nije odlučujući. Projekti koji su izvan područja ekološke mreže (npr. nalaze se uzvodno na/uz rijeku), a mogu na njega imati utjecaj, također moraju proći Ocjenu jer bez obzira na položaj mogu imati utjecaj na područje ekološke mreže.
• Ocjena mora donijeti jasni zaključak o tome ima li plan ili projekt značajan negativan utjecaj na NATURA 2000 područje. Ako nema, projekt se odobrava odnosno ne odobrava u slučaju da značajan negativni utjecaj postoji.
• Rezultat ocjene nije zaključan u slučaju utvrđivanja imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa. U tom slučaju, ako postoje imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa koji se mogu odnositi na zdravlje ljudi, javnu sigurnost, postizanje bitno povoljnijih uvjeta za okoliš i drugih uključujući one gospodarske i socijalne naravi ili zbog pomanjkanja drugih pogodnih mogućnosti, projekt se može dopustiti. U tom se slučaju utvrđuju kompenzacijski uvjeti.
• Princip predostrožnosti nalaže da ako se negativni učinci ne mogu isključiti, zbog nedostatnih ili nepreciznih podataka, očuvanje NATURA 2000 mora prevladati.

METODOLOGIJA

 

        Standardna metodologija ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu predložena je za cijelu EU. Europska Komisija i Oxford Brookes University (Velika Britanija) pripremili su smjernice za provođenje OPZP-a koje nisu obvezujuće ali ih Europska Komisija preporuča (Procjena planova i projekata koji mogu značajno utjecati na područja NATURA 2000. Glavni cilj postupka OPZP-a je osigurati pravilnu implementaciju članka 6., stavak 3. i 4. Direktive o staništima, no osnovni doprinos podjele postupka na četiri dijela je efikasnost i racionalizacija vremena i ulaganja. Osigurava se da se ocjena ne provodi ako to nije nužno i bavi se samo ključnim pitanjima čime se izbjegava produljivanje postupka i dodatni troškovi za nositelja projekta/plana.

Prvi dio: Prethodna ocjena

        Prethodna ocjena je dio postupka OPZP-a u kojem se identificiraju mogući utjecaji plana/projekta na Natura 2000 područje, samog ili u kombinaciji s drugim planovima/projektima, i utvrđuje postojanje značajnog negativnog utjecaja. Za sve projekte/planove za koje se utvrdi da nemaju značajan negativan utjecaj na Natura 20000 područje ocjena ovdje završava i mogu se odobriti.

Drugi dio: Glavna ocjena

        Utvrđivanje utjecaja plana/projekta, samog ili u kombinaciji s drugim planovima/projektima (postojećim i planiranim), u odnosu na cjelovitost i funkciju Natura 2000 područja i njegove ciljeve očuvanja. Dodatno, ako postoji negativan utjecaj, ocjenjuju se i moguće mjere ublažavanja. U ovoj fazi nositelj projekta/plana dostavlja studiju koja analizira učinke dotičnog projekta na Natura 2000 područje. Dakako, veličina studije nije propisana što znači da ona može imati nekoliko (za male projekte) ili stotine stranica (za velike projekte/planove) ovisno o prirodi plana/projekta, mogućim utjecajima i broju područja ekološke mreže na koja utječe. Naravno, studija bez obzira na veličinu, sadržaj studije mora potpuno odnosno sadržavati sve propisane podatke.

Treći dio: Ocjena drugih pogodnih mogućnosti

        U ovom dijelu se ocjenjuju ostale moguće varijante projekta/plana kojima se postiže cilj a izbjegavaju negativni učinci na cjelovitost Natura 2000 područja i ciljeve očuvanja. Ako su prethodnom ocjenom utvrđeni značajni negativni utjecaji, nositelj projekta/plana može predložiti drugu/e varijantu/e zahvata koje postižu prvotne ciljeve, uključujući i nultu opciju (projekt/plan se ne provodi). Sve nove opcije ponovno se vraćaju na drugu fazu (Glavna ocjena).

Četvrti dio: Utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta

        Postupak koji se provodi kada nema drugih pogodnih mogućnosti, a negativni utjecaji ostaju odnosno postupak ocjene kompenzacijskih uvjeta kada je utvrđeno postojanje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa te se projekt mora nastaviti. U ovom se dijelu utvrđuje da li postoje imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa za izvođenje projekta/plana. Ako postoje, projekt/plan se može odobriti bez obzira na negativni zaključak ocjene. Dakako, povezanost i cjelovitost ekološke mreže Natura 2000 mora biti osigurana kroz kompenzacijske uvjete koji mogu biti kreacija uništenog staništa na drugom mjestu unutar istog Natura 2000 područja ili dodatak novih područja istih značajki. Ovdje se moraju uzeti u obzir i stroga pravila koja određuju da li je kompenzacija odgovarajuća i da li je provedena i u funkciji prije početka projekta/plana. Podrazumijeva se da imperativni razlozi javnog interesa moraju biti dovoljno jaki da prevladaju važnost Natura 2000 područja što znači da moraju biti dugoročni i težiti osnovnim vrijednostima (zaštiti zdravlja, javnoj sigurnosti itd.) te biti dio temeljnih strategija države i društva ili ispunjavati ekonomske i socijalne potrebe i obveze prema društvu na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

HRVATSKI PRISTUP

 

        Iako Hrvatska još nije članica Europske Unije naš je Zakon o zaštiti prirode već unio mnoge mehanizme kojima se usklađuje sa odredbama Direktive o staništima. U tom su smislu doneseni Uredba o proglašenju Nacionalne ekološke mreže (NN 109/07) te Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu (NN 89/07). Za one zahvate za koje su PUO i SPUO obvezni, u skladu sa praksom u EU, nova hrvatska legislativa u zaštiti okoliša objedinjuje postupak OPZP s postupkom procjene utjecaja zahvata na okoliš (PUO) (Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš NN 64/08) odnosno Strateške procjene u utjecaja zahvat na okoliš (SPUO), (Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš NN 64/08).

Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu prenosi spomenuti model od četiri dijela (faze):

1. Prethodna ocjena
2. Glavna ocjena
3. Ocjena drugih pogodnih mogućnosti
4. Utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta

        U postupku sudjeluju četiri glavna sudionika: nositelj zahvata, stručna institucija koja priprema studiju ocjene prihvatljivosti zahvata, nadležno tijelo tj. Ministarstvo kulture i upravni odjeli u županijama i Državni zavod za zaštitu prirode kao stručna državna institucija u zaštiti prirode.

Tekst preuzet sa: Natura 2000 u Hrvatskoj