|
.jpg)
|
|
G.3.5. Naselja posidonije
|
Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05) osim tradicionalne metode uspostavljanja zaštićenih područja i zaštićivanja određenih divljih svojti zaštitu prirode proširuje na cjelokupnu biološku i krajobraznu raznolikost uključujući i zaštitu staništa bez obzira nalaze li se ona u zaštićenim područjima ili izvan njih.
Ovaj temeljni Zakon člankom 57. utvrdio je obvezu izrade Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 07/06), a koji je donesen 12. prosinca 2005. godine. Dana 01. listopada donesen je Pravilnik o izmjenama i dopunama (NN 119/09). Za inventarizaciju i kartiranje te praćenje stanja i ugroženosti staništa nadležan je Državni zavod za zaštitu prirode.
Pravilnicima su propisane opće mjere očuvanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova koji su grupirani u srodne cjeline:
- površinske kopnene vode i močvarna staništa
- travnjaci, cretovi, visoke zeleni i šikare
- šume
- more i morska obala
- podzemlje
VRSTE STANIŠNIH TIPOVA
Klasifikacija stanišnih tipova u Europi se razvija već dvadesetak godina. No, usprkos stalnom razvoju, niti jedna od europskih klasifikacija ne pokriva sve specifičnosti pojedinih zemalja pa se u mnogima od njih pristupilo izradi nacionalnih klasifikacija stanišnih tipova. Isto tako, i mi smo došli do zaključka da europske klasifikacije nisu dostatne za iskazivanje ukupnog bogatstva i raznolikosti hrvatskih stanišnih tipova, naročito u skupinama podzemnih i morskih staništa. Uslijed gore navedenog i za Hrvatsku je donesena Nacionalna klasifikacija stanišnih tipova (NKS).
KARTA STANIŠTA
Temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o zaštiti prirode "Stanišni tipovi se dokumentiraju kartom staništa". Karta staništa predstavlja GIS-bazu podataka o rasprostranjenosti pojedinih stanišnih tipova na području Hrvatske u razlučivosti mjerila 1: 100.000, a minimalna jedinica kartiranja je 9 ha.
UGROŽENI I RIJETKI STANIŠNI TIPOVI
Temeljem članka 57.stavka 2. Zakona o zaštiti prirode utvrđuje se da su stanišni tipovi ugroženi ako nisu u povoljnom stanju i / ili im prijeti nestanak. Stanišni tip je u povoljnom stanju, ako: je njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava; postoji, i u doglednoj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak; zajamčeno je povoljno stanje njegovih značajnih bioloških vrsta. Također je bitno istaknuti da su gotovo svi prirodni i poluprirodni stanišni tipovi koji su zastupljeni u Hrvatskoj zaštićeni europskim propisima. To ukazuje na vrijednost i bogatstvo naše biološke raznolikosti, ali ujedno i na velike obveze – kako zaštite prirode, tako i svih korisnika prostora i prirodnih dobara.
Tekst i slike preuzeti sa: DZZP
|
.jpg)
|
|
G.3.5. Naselja posidonije
|
Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05) osim tradicionalne metode uspostavljanja zaštićenih područja i zaštićivanja određenih divljih svojti zaštitu prirode proširuje na cjelokupnu biološku i krajobraznu raznolikost uključujući i zaštitu staništa bez obzira nalaze li se ona u zaštićenim područjima ili izvan njih.
Ovaj temeljni Zakon člankom 57. utvrdio je obvezu izrade Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 07/06), a koji je donesen 12. prosinca 2005. godine. Dana 01. listopada donesen je Pravilnik o izmjenama i dopunama (NN 119/09). Za inventarizaciju i kartiranje te praćenje stanja i ugroženosti staništa nadležan je Državni zavod za zaštitu prirode.
Pravilnicima su propisane opće mjere očuvanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova koji su grupirani u srodne cjeline:
- površinske kopnene vode i močvarna staništa
- travnjaci, cretovi, visoke zeleni i šikare
- šume
- more i morska obala
- podzemlje
VRSTE STANIŠNIH TIPOVA
Klasifikacija stanišnih tipova u Europi se razvija već dvadesetak godina. No, usprkos stalnom razvoju, niti jedna od europskih klasifikacija ne pokriva sve specifičnosti pojedinih zemalja pa se u mnogima od njih pristupilo izradi nacionalnih klasifikacija stanišnih tipova. Isto tako, i mi smo došli do zaključka da europske klasifikacije nisu dostatne za iskazivanje ukupnog bogatstva i raznolikosti hrvatskih stanišnih tipova, naročito u skupinama podzemnih i morskih staništa. Uslijed gore navedenog i za Hrvatsku je donesena Nacionalna klasifikacija stanišnih tipova (NKS).
KARTA STANIŠTA
Temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o zaštiti prirode "Stanišni tipovi se dokumentiraju kartom staništa". Karta staništa predstavlja GIS-bazu podataka o rasprostranjenosti pojedinih stanišnih tipova na području Hrvatske u razlučivosti mjerila 1: 100.000, a minimalna jedinica kartiranja je 9 ha.
UGROŽENI I RIJETKI STANIŠNI TIPOVI
Temeljem članka 57.stavka 2. Zakona o zaštiti prirode utvrđuje se da su stanišni tipovi ugroženi ako nisu u povoljnom stanju i / ili im prijeti nestanak. Stanišni tip je u povoljnom stanju, ako: je njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava; postoji, i u doglednoj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak; zajamčeno je povoljno stanje njegovih značajnih bioloških vrsta. Također je bitno istaknuti da su gotovo svi prirodni i poluprirodni stanišni tipovi koji su zastupljeni u Hrvatskoj zaštićeni europskim propisima. To ukazuje na vrijednost i bogatstvo naše biološke raznolikosti, ali ujedno i na velike obveze – kako zaštite prirode, tako i svih korisnika prostora i prirodnih dobara.
Tekst i slike preuzeti sa: DZZP