Jadro
Gornji tok rijeke proglašen je 1984. godine posebnim ihtiološkim rezervatom. Površina tog ihtiološkog rezervata je cca 78 000 m2, a to predstavlja vodotok rijeke Jadro od izvora do Uvodića mosta (Općina Klis i Grad Solin). Jadro je tipična krška rijeka, kratkog toka, ali bogata vodom. Ona se ulijeva u more i nije u kontaktu ni s jednim drugim vodotokom, pa ta izolacija, kao i kod drugih krških rijeka, utječe na stvaranje endema. Tako se i u Jadru razvila endemična podvrsta mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostris salonitana), koja živi jedino na ovom lokalitetu i stoga je vrijedna, rijetka i potencijalno ugrožena. Populacija ove pastrve održava se, ali točno stanje populacije nije poznato. Zato bi trebalo provoditi redoviti monitoring. U rezervatu ima i introduciranih ribljih vrsta.
Sama površina rezervata vrlo je mala i objektivno nedovoljna za spriječavanje znatnijih utjecaja određenih vanjskih nepovoljnih činitelja, kao što su kaptaža za splitski vodovod, industrijska postrojenja, naselja i ceste, te se može dati opća ocjena da je stanje ekosustava u cijelosti vrlo osjetljivo.
Vrljika
Izvorišni dio i obalni pojas rijeke Vrljike od 100 m sa svake strane od izvora do mosta na Perinuši, površine od 0,50 km2, proglašen je 1971. godine posebnim ihtiološkim rezervatom. Iako je po opsegu malen, rezervat se odlikuje visokom kvalitetom vode, a ihtiološki je vrlo zanimljiv u europskim razmjerima.
Rijeka Vrljika pripada jadranskom slijevu. Važno je napomenuti da jadranski slijev ima oko 28 endema, za razliku od dunavskog , koji ih ima samo 2. U Vrljici ima više endemičnih rodova i vrsta riba. Svi ovi endemi nisu još dovoljno proučeni.
Osim mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostris) zaštitu uživa cjelokupna fauna i flora uključujući i rakove.
Pantan
Lokalitet je proglašen 2000. godine posebnim ornitološko-ihtiološkim rezervatom. To je močvara nedaleko od grada Trogira i ostatak je nekadašnje močvare, koja je zapremala znatno veću površinu, ali je kroz povijest zasipanjem i urbanizacijom njezina površina smanjena. Ipak, Pantan i danas ima svoju vrijednost kao tipičan primjer močvare uz istočnu jadransku obalu, gdje se miješaju slatka voda i more, što stvara specifične biocenoze.
Temeljni fenomen je boćati močvarni ekosustav, posebno važan za neke riblje vrste, te migracije močvarnih ptica.
Rezervat je trajno ugrožen ilegalnim lovom, nasipavanjem, izgradnjom, izlovom školjaka, neadekvatnim turističkim i rekreativnim korištenjem, te svojom objektivno malom površinom.
Jadro
Gornji tok rijeke proglašen je 1984. godine posebnim ihtiološkim rezervatom. Površina tog ihtiološkog rezervata je cca 78 000 m2, a to predstavlja vodotok rijeke Jadro od izvora do Uvodića mosta (Općina Klis i Grad Solin). Jadro je tipična krška rijeka, kratkog toka, ali bogata vodom. Ona se ulijeva u more i nije u kontaktu ni s jednim drugim vodotokom, pa ta izolacija, kao i kod drugih krških rijeka, utječe na stvaranje endema. Tako se i u Jadru razvila endemična podvrsta mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostris salonitana), koja živi jedino na ovom lokalitetu i stoga je vrijedna, rijetka i potencijalno ugrožena. Populacija ove pastrve održava se, ali točno stanje populacije nije poznato. Zato bi trebalo provoditi redoviti monitoring. U rezervatu ima i introduciranih ribljih vrsta.
Sama površina rezervata vrlo je mala i objektivno nedovoljna za spriječavanje znatnijih utjecaja određenih vanjskih nepovoljnih činitelja, kao što su kaptaža za splitski vodovod, industrijska postrojenja, naselja i ceste, te se može dati opća ocjena da je stanje ekosustava u cijelosti vrlo osjetljivo.
Vrljika
Izvorišni dio i obalni pojas rijeke Vrljike od 100 m sa svake strane od izvora do mosta na Perinuši, površine od 0,50 km2, proglašen je 1971. godine posebnim ihtiološkim rezervatom. Iako je po opsegu malen, rezervat se odlikuje visokom kvalitetom vode, a ihtiološki je vrlo zanimljiv u europskim razmjerima.
Rijeka Vrljika pripada jadranskom slijevu. Važno je napomenuti da jadranski slijev ima oko 28 endema, za razliku od dunavskog , koji ih ima samo 2. U Vrljici ima više endemičnih rodova i vrsta riba. Svi ovi endemi nisu još dovoljno proučeni.
Osim mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostris) zaštitu uživa cjelokupna fauna i flora uključujući i rakove.
Pantan
Lokalitet je proglašen 2000. godine posebnim ornitološko-ihtiološkim rezervatom. To je močvara nedaleko od grada Trogira i ostatak je nekadašnje močvare, koja je zapremala znatno veću površinu, ali je kroz povijest zasipanjem i urbanizacijom njezina površina smanjena. Ipak, Pantan i danas ima svoju vrijednost kao tipičan primjer močvare uz istočnu jadransku obalu, gdje se miješaju slatka voda i more, što stvara specifične biocenoze.
Temeljni fenomen je boćati močvarni ekosustav, posebno važan za neke riblje vrste, te migracije močvarnih ptica.
Rezervat je trajno ugrožen ilegalnim lovom, nasipavanjem, izgradnjom, izlovom školjaka, neadekvatnim turističkim i rekreativnim korištenjem, te svojom objektivno malom površinom.