Vidova gora
Proglašena je 1973. godine značajnim krajobrazom. Nalazi se na otoku Braču, a površina joj je 1.880 ha. Zaštićeni dio pripada trima općinama: Bolu, Nerežišćima i Postirama. Najviši je vrh Brača i svih jadranskih otoka.
Pokrivena je šumom autohtonog dalmatinskog crnog bora (Pinus nigra) i predstavlja jedinstven ekosustav na srednjodalmatinskim otocima i veliku krajobraznu vrijednost. Zbog svoje znatne nadmorske visine i relativne udaljenosti od mora ima hladniju klimu nego veći dio dalmatinskih otoka. Sačuvala je autohtoni izgled i nedirnutu prirodu, a oko nje lokalno se pučanstvo još bavi stočarstvom na stari način, što doprinosi očuvanju prirode i daje posebnu draž idiličnom ugađaju ove izvanvremenske oaze mira.
S vrha Vidove gore prekrasan je pogled na turističko mjesto Bol i njegovu čuvenu plažu Zlatni rat, te dalje na jug prema drugim otocima i otvorenom moru.
Kanjon Cetine
Kanjon Cetine je zaštićen 1963. godine, i pruža se od ušća kod Grada Omiša, pa uzvodno u dužini od cca 8 km do Radmanovih mlinica. Kanjon je najizrazitiji od geomorfoloških fenomena, koje je Cetina kao tipična krška rijeka, stvorila na svom putu do mora.
Cetina se u svom donjem toku duboko usjekla u vapnenačku podlogu između Mosora i Omiške Dinare, tvoreći kanjonske strane i do 300 m visine, koje završavaju poznatom Omiškom probojnicom. Cijeli tok Cetine, a posebno ovaj dio, od velike je znanstvene vrijednosti kao primjer stalnog postojanja površinskog toka u kršu i primjer djelovanja diferencirane erozije.
Blizu samog ušća kombinacija fluvijalnih i maritimnih utjecaja (boćata voda) tvori specifičnu biocenozu, a već malo uzvodno, kod Radmanovih mlinica, postoji pravi fluvijalni ambijent. Rijeka, okružena bujnim zelenilom, s više prekrasnih otočića, mjestimično posve mirna, pravo je mjesto za odmor duše i tijela.
Donja Brela
1964. godine zaštićene su plaže i park-šuma u Brelima kao značajni krajobraz, koji predstavlja najtipičniji dio makarskog i podbiokovskog primorja, a čije su temeljne pejzažne značajke šumske površine pod alepskim borom i tipične podbiokovske šljunčane plaže.
Ravnik
Otok Ravnik (Grad Vis), je zaštićen 1967. godine kao značajni krajobraz. Smješten je uz jugoistočnu obalu Visa. Na otoku nema izgradnje, a pokriven je mediteranskom vegetacijom makije i alepskog bora. Značajan je kao gnijezdilište kolonije galeba klaukavca (Larus cachinnans).
Imotska jezera-Gaj
Ovo je područje sjeverno od grada Imotskog zaštićeno 1971. godine. Ovaj značajni krajobraz obuhvaća u svom sastavu geomorfološke spomenike prirode Modro i Crveno jezero, te veći kompleks zemljišta, uglavnom pod šumom crnog bora, ukupne površine 3,78 km2.
Prološko blato
Zaštićeno je 1971. godine, a prostire se na površini od 10,24 m2. To je prostrano poplavno područje u dijelu Imotskog polja, koje je dio godine pod vodom, a samo je jedan mali dio pod vodom je cijele godine (Prološko jezero). Ovo Blato je tipičan primjer poplavnih krških polja u Dalmaciji, kakva su danas uglavnom uništena odvodnjom u svrhu proširenja poljoprivrednih površina. Nesumnjive su i njegove estetske i ekološke vrijednosti kao obitavalište ptica močvarica, uglavnom na zimovanju i preletu.
U razdoblju visokih voda, kada je cijelo Blato pod vodom, u njemu jedan brežuljak ostaje kao otočić, koji se zove Manastir. 1453. godine franjevci su na njemu sagradili samostan, te se pretpostavlja da je po tome dobio ime. Narodna predaja govori da su fratri, u strahu od čestih turskih napada, zatrpavali ponore kroz koje je otjecala voda, kako bi se ona zadržala cijelu godinu i tako štitila samostan na otoku. U krajobraznom smislu područje do sada nije oštećeno.
Pakleni otoci
Pakleni otoci proglašeni su značajnim krajobrazom 1972. godine.
Gledajući od zapada prema istoku idu ovim redom: V. Vodnjak, M. Vodnjak, hr. Karbun, Travna, hr. Langva, Paržanj, Bobovac, Sv. Klement, Vlak, Dobri otok, Stambedar, hr. Pločica, Hrid, Gojca, Borovac, Planikovac, Marinkovac, Jerolim, Galešnik i Pokonji dol.
Turistički su iznimno atraktivno i korišteno otočje blizu grada Hvara. Vegetacijski pokrov su makija, alepski bor i nešto poljoprivrednih kultura.
Neki od otoka su još uvijek pusti i nedirnute prirode.
Šćedro
Proglašen je značajnim krajobrazom 1972. godine. To je otok nedaleko od južne obale Hvara (općina Jelsa). Njegova je ljepota u razvedenosti njegovih obala i biljnom pokrovu tipičnih mediteranskih zajednica šume i makije. Na otoku postoji nekoliko starijih kuća i arheoloških lokaliteta na samom otoku i u obližnjem podmorju.
Zečevo
Proglašeno je značajnim krajobrazom 1972. godine, ukupne površine 11.4017 m2. To je otočić pod mediteranskom vegetacijom nedaleko od mjesta Vrboska na otoku Hvaru (općina Jelsa).
Ruda
Lokalitet je zaštićen 2000. godine, ukupne površine 34 ha. Slikoviti riječni kanjon, te stara mlinica, najkarakterističnija su obilježja zaštićenog izvorišnog dijela rijeke, inače pritoke Cetine.
Sutina
Lokalitet je proglašen zaštićenim 2000. godine, i to kanjon i okolno područje u gornjem toku potoka Sutina. Cijelo područje je pod bjelogoričnom šumom, a površina mu je 462,8 ha.
Rumin
Proglašen je zaštićenim 2000. godine. Površine je 33,5 ha. Rumin je potok, pritok rijeke Cetine, kraj Hrvaca, zaštićen zbog ljepote i krajobrazne vrijednosti izvorišnog dijela. Kod ovog lokaliteta vrijednost prirodnog predjela dopunjena je starom mlinicom, koja se uklapa u krajobraz, kao tipičan primjer lokalne pučke arhitekture.
Grab
Lokalitet je proglašen zaštićenim 2000. godine,a površina mu je 39,5 ha. Potok Grab, pritok je Rude, na području grada Trilja. Zaštićen je zbog estetske vrijednosti njegovog izvora, gornjeg toka i područja oko mlinica. Stara mlinica, kao primjer pučke arhitekture, skladno se uklapa u prirodni predio.
Dolina Blaca
Zaštićena je 1986. godine. Obuhvaća predio Dragovode, pa do uvale Blaca u dužini od oko 3.500 m i prosječnoj širini 700 m, na površini od oko 56 ha.
Samostan, u sklopu zaštićenog područja, sastoji se od crkve iz XVII stoljeća, stambenih zgrada i gospodarskih zgrada, te zvjezdarnice i biblioteke. Ova eremitska nastamba je osnovana u XVI stoljeću. Crkva je smještena blizu špilje, a zgrade kompleksa su se dograđivale i pregrađivale. Samostan je izgrađen pred samom špiljom “Ljubitovicom” ispod okomite stijene.
Vidova gora
Proglašena je 1973. godine značajnim krajobrazom. Nalazi se na otoku Braču, a površina joj je 1.880 ha. Zaštićeni dio pripada trima općinama: Bolu, Nerežišćima i Postirama. Najviši je vrh Brača i svih jadranskih otoka.
Pokrivena je šumom autohtonog dalmatinskog crnog bora (Pinus nigra) i predstavlja jedinstven ekosustav na srednjodalmatinskim otocima i veliku krajobraznu vrijednost. Zbog svoje znatne nadmorske visine i relativne udaljenosti od mora ima hladniju klimu nego veći dio dalmatinskih otoka. Sačuvala je autohtoni izgled i nedirnutu prirodu, a oko nje lokalno se pučanstvo još bavi stočarstvom na stari način, što doprinosi očuvanju prirode i daje posebnu draž idiličnom ugađaju ove izvanvremenske oaze mira.
S vrha Vidove gore prekrasan je pogled na turističko mjesto Bol i njegovu čuvenu plažu Zlatni rat, te dalje na jug prema drugim otocima i otvorenom moru.
Kanjon Cetine
Kanjon Cetine je zaštićen 1963. godine, i pruža se od ušća kod Grada Omiša, pa uzvodno u dužini od cca 8 km do Radmanovih mlinica. Kanjon je najizrazitiji od geomorfoloških fenomena, koje je Cetina kao tipična krška rijeka, stvorila na svom putu do mora.
Cetina se u svom donjem toku duboko usjekla u vapnenačku podlogu između Mosora i Omiške Dinare, tvoreći kanjonske strane i do 300 m visine, koje završavaju poznatom Omiškom probojnicom. Cijeli tok Cetine, a posebno ovaj dio, od velike je znanstvene vrijednosti kao primjer stalnog postojanja površinskog toka u kršu i primjer djelovanja diferencirane erozije.
Blizu samog ušća kombinacija fluvijalnih i maritimnih utjecaja (boćata voda) tvori specifičnu biocenozu, a već malo uzvodno, kod Radmanovih mlinica, postoji pravi fluvijalni ambijent. Rijeka, okružena bujnim zelenilom, s više prekrasnih otočića, mjestimično posve mirna, pravo je mjesto za odmor duše i tijela.
Donja Brela
1964. godine zaštićene su plaže i park-šuma u Brelima kao značajni krajobraz, koji predstavlja najtipičniji dio makarskog i podbiokovskog primorja, a čije su temeljne pejzažne značajke šumske površine pod alepskim borom i tipične podbiokovske šljunčane plaže.
Ravnik
Otok Ravnik (Grad Vis), je zaštićen 1967. godine kao značajni krajobraz. Smješten je uz jugoistočnu obalu Visa. Na otoku nema izgradnje, a pokriven je mediteranskom vegetacijom makije i alepskog bora. Značajan je kao gnijezdilište kolonije galeba klaukavca (Larus cachinnans).
Imotska jezera-Gaj
Ovo je područje sjeverno od grada Imotskog zaštićeno 1971. godine. Ovaj značajni krajobraz obuhvaća u svom sastavu geomorfološke spomenike prirode Modro i Crveno jezero, te veći kompleks zemljišta, uglavnom pod šumom crnog bora, ukupne površine 3,78 km2.
Prološko blato
Zaštićeno je 1971. godine, a prostire se na površini od 10,24 m2. To je prostrano poplavno područje u dijelu Imotskog polja, koje je dio godine pod vodom, a samo je jedan mali dio pod vodom je cijele godine (Prološko jezero). Ovo Blato je tipičan primjer poplavnih krških polja u Dalmaciji, kakva su danas uglavnom uništena odvodnjom u svrhu proširenja poljoprivrednih površina. Nesumnjive su i njegove estetske i ekološke vrijednosti kao obitavalište ptica močvarica, uglavnom na zimovanju i preletu.
U razdoblju visokih voda, kada je cijelo Blato pod vodom, u njemu jedan brežuljak ostaje kao otočić, koji se zove Manastir. 1453. godine franjevci su na njemu sagradili samostan, te se pretpostavlja da je po tome dobio ime. Narodna predaja govori da su fratri, u strahu od čestih turskih napada, zatrpavali ponore kroz koje je otjecala voda, kako bi se ona zadržala cijelu godinu i tako štitila samostan na otoku. U krajobraznom smislu područje do sada nije oštećeno.
Pakleni otoci
Pakleni otoci proglašeni su značajnim krajobrazom 1972. godine.
Gledajući od zapada prema istoku idu ovim redom: V. Vodnjak, M. Vodnjak, hr. Karbun, Travna, hr. Langva, Paržanj, Bobovac, Sv. Klement, Vlak, Dobri otok, Stambedar, hr. Pločica, Hrid, Gojca, Borovac, Planikovac, Marinkovac, Jerolim, Galešnik i Pokonji dol.
Turistički su iznimno atraktivno i korišteno otočje blizu grada Hvara. Vegetacijski pokrov su makija, alepski bor i nešto poljoprivrednih kultura.
Neki od otoka su još uvijek pusti i nedirnute prirode.
Šćedro
Proglašen je značajnim krajobrazom 1972. godine. To je otok nedaleko od južne obale Hvara (općina Jelsa). Njegova je ljepota u razvedenosti njegovih obala i biljnom pokrovu tipičnih mediteranskih zajednica šume i makije. Na otoku postoji nekoliko starijih kuća i arheoloških lokaliteta na samom otoku i u obližnjem podmorju.
Zečevo
Proglašeno je značajnim krajobrazom 1972. godine, ukupne površine 11.4017 m2. To je otočić pod mediteranskom vegetacijom nedaleko od mjesta Vrboska na otoku Hvaru (općina Jelsa).
Ruda
Lokalitet je zaštićen 2000. godine, ukupne površine 34 ha. Slikoviti riječni kanjon, te stara mlinica, najkarakterističnija su obilježja zaštićenog izvorišnog dijela rijeke, inače pritoke Cetine.
Sutina
Lokalitet je proglašen zaštićenim 2000. godine, i to kanjon i okolno područje u gornjem toku potoka Sutina. Cijelo područje je pod bjelogoričnom šumom, a površina mu je 462,8 ha.
Rumin
Proglašen je zaštićenim 2000. godine. Površine je 33,5 ha. Rumin je potok, pritok rijeke Cetine, kraj Hrvaca, zaštićen zbog ljepote i krajobrazne vrijednosti izvorišnog dijela. Kod ovog lokaliteta vrijednost prirodnog predjela dopunjena je starom mlinicom, koja se uklapa u krajobraz, kao tipičan primjer lokalne pučke arhitekture.
Grab
Lokalitet je proglašen zaštićenim 2000. godine,a površina mu je 39,5 ha. Potok Grab, pritok je Rude, na području grada Trilja. Zaštićen je zbog estetske vrijednosti njegovog izvora, gornjeg toka i područja oko mlinica. Stara mlinica, kao primjer pučke arhitekture, skladno se uklapa u prirodni predio.
Dolina Blaca
Zaštićena je 1986. godine. Obuhvaća predio Dragovode, pa do uvale Blaca u dužini od oko 3.500 m i prosječnoj širini 700 m, na površini od oko 56 ha.
Samostan, u sklopu zaštićenog područja, sastoji se od crkve iz XVII stoljeća, stambenih zgrada i gospodarskih zgrada, te zvjezdarnice i biblioteke. Ova eremitska nastamba je osnovana u XVI stoljeću. Crkva je smještena blizu špilje, a zgrade kompleksa su se dograđivale i pregrađivale. Samostan je izgrađen pred samom špiljom “Ljubitovicom” ispod okomite stijene.