Bez obzira kakvo bilo vrijeme, kišovito, prohladno ili lijepo, rijeka ljudi sliva se, najprije kod franjevačkog vrta, pa župne crkve sv. Franje, onda ulicama i trgovima Imotskog, te konačno ispod utvrde Topana na već poznatoj imotskoj Golgoti na zadnjem činu razapinjanja Isusa, uistinu jedinstvenog događaja kod nas i u svijetu.

Najavljivana je kiša, ali je nebo samo „poškropilo“ Imoćane i njihove goste. Iz kratkog razgovora sa županom Bobanom, izdvajamo dojmove: -Evo, Bože, zahvaljujemo Ti što si s ovih par kapi samo blagoslovio ovaj prelijepi duhovni događaj, koji izvrsno oslikava vjeru ali i tradiciju i kulturu ponosne Imotske krajine – kazao je kratko župan te dodao kako je uistinu lijepo biti u Imotskom upravo u Velikom tjednu, danas od Cvjetnice do Uskrsa, te da će nastojati svake godine doći bar jedan od tih dana.

Veronika sa svojim rupcem, Šimun Cirenac, rimski vojnici i dva razbojnika, Isusova majka Marija, židovski svećenici i njihove obitelji, Poncije Pilat i židovske žene, pjevači i bakljonoše njih na stotine, te konačno i Isus Krist, svi oni iz Imotskog i Imotske krajine listali su stranice Biblije i, dvadesetu godinu zaredom, uveli sve okupljene u ozračje Muke Isusove i nadolazećeg Uskrsa.

Sve je sinoć bilo dostojanstveno u Imotskom.Tišina tisuća, jer broja  onih koji su gledali prikaz teško je bilo ocijeniti. No, to i nije uopće važno.Važno je dostojanstvo, držanje ljudi,važan je onaj mir kod glavnih scena.Na kraju treba istaknuti, kako i reče imotski gvardijan, redateljicu Sanju Bago, zahvaliti Tomislavu Martiću na dosadašnjim ulogama i uskliknuti: Imotski ima svoga Isusa! I to je jedna od vrijednosti sinoćnjih Živih slika, koje su s u živo internetom prenošene diljem svijeta. Izdvajamo za kraj i jednu poruku nepoznate Imoćanke iz Kanade koja je gledajući prikaz Živih slika poručila: -Bože moj kako sam ponosna na moj Imotski i moje Imoćane.

(izvor: radio Imotski, Braco Ćosić)