Javna priznanja

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Antun Tonći Baranović, prof., rođen je 1929. u Splitu. Najstariji je živući prvotimac Hrvatskog nogometnog kluba „Hajduk“ i Radničkog nogometnog kluba „Split“, trener juniora i dugogodišnji aktivni član Radničkog nogometnog kluba „Split“. Igrao je tijekom 50-ih godina 20. stoljeća. Bio je prvotimac RNK „Split“ u prvoj prvoligaškoj sezoni 1957./58. U toj sezoni je teško ozlijedio koljeno, tako da više nije mogao igrati nogomet, a odigrao je 6 utakmica. Kao najbolji igrač na terenu morao je „okačiti kopačke o klin“, iako će i dalje ostati vezan za RNK „Split“, kao trener juniora. Osim kao sportaš Antun Baranović je ostavio značajan trag i u obrazovanju u kojem je proveo preko 35 godina odgajajući i obrazujući na stotine naših sugrađana od Osnovne škole Solin (danas OŠ Don Lovre Katić), preko IV. Osnove škole Split (danas OŠ Dobri), te srednje škole „Mate Golem“ (danas Obrtničke škole) i Centra za odgoj i obrazovanje u kemijsko-prehrambenoj, poljoprivredno-šumarskoj i zanatskoj djelatnosti do prosvjetno-pedagoške službe Zajednice općina Split (danas Agencije za odgoj i obrazovanje) i Ministarstva prosvjete RH. U bogatom sportskom i životnom iskustvu g. Baranovića posebnu važnost imao je nogomet,  koji je više od samo jedne sportske discipline, on je globalni fenomen, u kojem osim talenata i popularnosti pojedinaca, najveću važnost čine zajedništvo i nacionalni naboj. Za svoj dugogodišnji aktivni sportski i profesionalni rad nagrađen je nizom priznanja, a od 2013. godine nositelj je i Zlatnog prstena RNK Split - najvećeg klupskog priznanja. Na njegov 89. rođendan, 2018. godine, predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović odlikovala ga je Redom Stjepana Radića. Po završetku uzorne igračke karijere ostao je vezan uz svoje matične klubove ili kao trener najmlađih ili kao aktivni član kluba. Odgojio je brojne generacije nogometaša čiji je uzor ostao do današnjeg dana.

Ivan Glibota, prof., rođen je 1955. u Imotskom. Nakon završene osnovne škole u Imotskom, završio je i Glazbenu školu Josip Hatze u Splitu te Glazbenu akademiju u Zagrebu. Kao trombonist, glazbeni pedagog, skladatelj i dirigent nezaobilazna je osoba društvenog i kulturnog života grada Imotskog kojem je posvetio više od 35 godina profesionalnog rada. U nizu velikih zamisli, vizija i ostvarenja prof. Glibota je pokretač i utemeljitelj, a poslije i ravnatelj Glazbene škole Dr. fra Ivana Glibotića u Imotskom, koja daje posebno jamstvo očuvanja i razvoja nepresušnog vrela glazbenih talenata u Imotskom kraju i šire. Od 1995. godine postaje dirigent i umjetnički ravnatelj Hrvatskog puhačkog orkestra Gradske glazbe Imotski. To je orkestar koji je već godinama najbolji amaterski puhački orkestar naše Države s brojnim osvojenim državnim i međunarodnim priznanjima i nagradama. Skladatelj je, aranžer i obrađivač brojnih skladbi za puhački orkestar, zborove i soliste. Od 1976. do 1984. bio je član pop grupe Delfini iz Splita. Od 1984. do 1997. vodio je grupu Express iz Imotskoga. Od 1992. godine član je Hrvatskog društva skladatelja. Od 1996. do 2004. član je predsjedništva Puhačkih orkestara Hrvatske pri Hrvatskom saboru kulture, a poslije i član Skupštine. Od 2009. utemeljitelj je i prvi predsjednik, a poslije i zamjenik predsjednika moderne Zajednice puhačkih orkestara Splitsko-dalmatinske županije. U pokušajima nizanja prioriteta bilo bi teško odrediti u kojem je segmentu svoga rada dao veći doprinos: pedagoško, društveno, kulturno i umjetničko djelovanje i stvaranje, te iznimna organizacijska i ravnateljska umjetnost kao i vizionarstvo. Sva područja njegovog rada i zanimanja bila su prožeta ljubavlju i nesvakidašnjim entuzijazmom, kojom je s lakoćom uspio ta područja objediniti u jednu cjelinu. Dobitnik je brojnih nagrada. Godinama prisutan u javnom, kulturnom životu Imotskog, Splita, Splitsko-dalmatinske županije, Hrvatske i šire. Svojim je zdravim odnosom dao veliki doprinos očuvanju i razvoju glazbene kulture ovog podneblja. Ivan Glibota, čovjek, koji je nesebičnim dobročinstvom pred redovnih profesionalnih zaduženja kroz svoj obilan volonterski trud, upravo kroz osobni primjer, doprinio razumijevanje uloge razvoja glazbene kulture u konkretnom vremenu i zadanom okruženju.

Ratomir „Rato“ Tvrdić rođen je 1943. godine u Splitu. „Barba sa brkovima koji ne zna promašiti koš“ sinonim je i zaštitni znak Jugoplastike. Košarkašku karijeru započeo je u splitskom košarkaškom klubu Marjan. Košarkom se počeo baviti s navršenih 17 godina, da bi već sa 23 dospio u reprezentaciju Jugoslavije za koju je odigrao 157 utakmica i postigao 753 koša. Za svoj nadraži i jedini klub Jugoplastika postigao je 5575 koševa. Žuti su s Ratom u glavnoj ulozi ili jednoj od glavnih uloga nizali titule prvaka Jugoslavije 1971. i 1977. godine, pobjede u Jugokupu 1972., 1974. i 1977., Koračev kup 1976. i 1977. te igrali mnoga velika finala. U velikoj paleti uspjeha najvažniji sportski rezultati su: Olimpijske igre Munchen (1972.) – 5. mjesto, Svjetsko prvenstvo Montevideo (1967.) – srebrena medalja, Svjetsko prvenstvo Ljubljana (1970.)-  zlatna medalja, Svjetsko prvenstvo San Juan (1974.) – srebrena medalja, Europsko prvenstvo Napulj (1969.) – srebrena medalja, Europsko prvenstvo Barcelona (1973.) – zlatna medalja, Europsko prvenstvo Beograd (1975.) – zlatna medalja, Mediteranske igre Tunis (1967.) – zlatna medalja. Dobitnik je brojnih sportskih priznanja. Nakon prestanka aktivnog igranja ostao je u košarci uz svoje žute gdje je obnašao razne dužnosti. Rato Tvrdić je bio i ostao simbol splitske košarke jer je od prvog do posljednjeg dana karijere igrao samo i isključivo za „žute“, dakle onaj jedinstveni, pravi „one man club“.

OSOBNE NAGRADE

Frane Bešker rođen je 1995. u Splitu. Magistar je poslovnih znanosti i promicatelj cjeloživotnog učenja. Dobitnik je Rektorove nagrade za izvrsnost kao najbolji student. Tijekom studiranja i svog dosadašnjeg rada ostvario je izniman društveni angažman kroz djelovanje u studentskom zboru, udrugama mladih i za mlade, studentskim udrugama i organizacijama, raznim inicijativama, društvima i ostalim udrugama u gradu Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji, u kojima je kroz razne projekte, javne nastupe, rasprave, događanja, konferencije, panele, fokus grupe, forume nastojao ukazati i doprinijeti rješavanju društvenih problema s posebnim naglaskom na teme od važnosti za mlade. Predsjednik je Međunarodne udruge studenata AIESEC Split i AIESEC Hrvatska - globalne, nevladine i neprofitne organizacije mladih, osnovane s ciljem poticanja osobnog i profesionalnog razvoja mladih ljudi od 18 do 30 godina. Cilj organizacije postiže se kroz stručne i volonterske prakse diljem svijeta. Na taj način mladi ljudi imaju priliku razviti svoje liderske vještine i usvojiti praktična znanja iz područja u kojem studiraju, a sve kroz rad na projektima i poslovima u tvrtkama i nevladinim organizacijama. Autor je i realizator različitih projekata kojima je cilj uključiti što veći broj mladih ljudi u društveno djelovanje. Autor je  projekta World in the City – edukacijske radionice stranih jezika, u kojem su strani praktikanti podučavali svoj materinji jezik i pri tome polaznike osvještavali o ciljevima održivog razvoja, problemima u svijetu, multikulturalnosti i toleranciji, drugim kulturama i zemljama. Također je organizirao i nekoliko konferencija: Global Village s ciljem predstavljanja zemalja, tradicija, hrane, običaja lokalne zajednice; LTS – local training seminar; Bussines Future in Croatia s ciljem proširenja svijesti o uspješnim hrvatskim poduzetnicima, te potaknuti mlade na ostanak u državi nudeći im pozitivne primjere. Autor je i projekta Discover Split čiji je glavi cilj promicanje Splita kao sveučilišnog grada s bogatom kulturnom baštinom, a sudjelovao je u izradi Plana upravljanja društvenog kulturnog centra u Varošu. Frane Bešker je ostvario iznimno veliki društveni angažman kroz svoje profesionalno i volontersko djelovanje. Cjelokupni angažmani Frane Beškera usmjereni su na internacionalno umrežavanje i iskustvo, poticanje mladih na ostanak u svojoj zemlji i lokalnoj sredini, ukazivanje na bitne probleme i njihovo rješavanje, umrežavanje udruga i jako civilno društvo, a posebno edukacija i poticanje mladih na veću participaciju u društvu.

Ivica Pivačić, dipl. ing., završio je Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, smjer elektronike u Splitu. Više od četiri desetljeća volonterski radi u udrugama tehničke kulture. Usklađivao je i pratio rad udruga u ostvarivanju brojnih projekata te intenzivno radio na podizanju javne svijesti o značaju tehničke kulture u društvu poglavito inovatorstva kao uvjeta za napredak naše zemlje. 2006. osniva udrugu Dalmatinski inovatori Tesla – DALMIT čiji je predsjednik već 16 godina. Sa svojim suradnicima iz udruge Dalmit realizirao je projekt INOVATORI POKREĆU SVIJET kao projekt trajnog karaktera, namijenjen učenicima osnovnih, srednjih škola i studentima fakulteta. Od 2010. predsjednik je Zajednice tehničke kulture Splitsko-dalmatinske županije. 2014. godine izabran za predsjednika Zajednice tehničke kulture grada Splita. Dopredsjednik je Udruge Lanterna iz Vinišća i tajnik Bridge kluba „Split“. Zastupnik je u skupštini Hrvatske zajednice tehničke kulture i Zajednice inovatore Hrvatske. Sve navedene funkcije obavlja volonterski. Sudjelovao je na mnogim izložbama inovacija u svijetu i u Hrvatskoj. Značajni su nastupi na nacionalnoj izložbi INOVA kao voditelja inovatora udruge Dalmit i kao autora inovacija gdje su inovatori članovi Dalmita osvojili 43 medalje za svoje inovacije. Autor je pet patenata za izume i pet registrirana dizajna. To su: "Posuda s čašom" (patent PK20040175), "Sklopiva čaša za jednokratnu uporabu" (patent PK20040379), "Stolica s promjenjivom visinom i nagibom sjedišta" (patent P20060030), "Naprava za ribolov" (patent PK20070390), "Kabina s grijanjem" (patent PK20090137), "Boca za smokvin liker" (dizajn D20110026), "Plovilo na ručni i nožni pogon" (dizajn D20150124), "Kabina s grijanjem" (dizajn D20080216), „Higijenska zaštita za obuću“ (dizajn D20200066) i „Sprava sa uvučenim klinom za dodirivanje površina bez korištenja prstiju“ (dizajn D20200065A). Za navedene izume dobio je ukupno 7 zlatnih, 9 srebrenih i 7 brončanih medalja. Ivica Pivačić svojim znanjem i stručnim radom na razvitku inovacija te nesebičnim zalaganjem u promociji inovacija pruža trajan doprinos u oblasti inovatorske djelatnosti i tehničke kulture u Splitu, Republici Hrvatskoj i u cijelom svijetu.

Akademik Radoslav Tomić, povjesničar umjetnosti, rođen 1957. u Splitu. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1982. godine, magistrirao i obranio doktorsku disertaciju s temom „Barokno kiparstvo u mramoru na području Dalmacije“, 1994. godine. Usavršavao se u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Dobro je poznat našoj domaćoj hrvatskoj, ali i inozemnoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti. Vodeći je hrvatski stručnjak za slikarstvo i kiparstvo Dalmacije od 15. do 19. stoljeća. Autor je brojnih knjiga, znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na simpozijima i kongresima te kao predavač na sveučilištima u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Italiji. Sudjelovao je u uređenju Zbirke crkvene umjetnosti župne crkve u Omišu, Sutivanu na Braču, Splitu i Muzeja crkvene umjetnosti u Kotoru. Napisao je deset knjiga, od prve, "Barokni oltari i skulpture u Dalmaciji" (Zagreb, 1995.), do desete, "Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije" (Zadar, 2008.). Suautor je u sedam knjiga, autor je 109 objavljenih izvornih znanstvenih radova. Priredio je i napisao kataloge za 22 izložbe, od prve: "Obrana Splita u vrijeme mletačke vlasti" (Split, 1984., suautor) do izložbe u Klovićevim dvorima u Zagrebu 2009. pod nazivom "Zagovori Sv. Tripunu – Blago Kotorske biskupije". Kao istraživač reambulirao je dijelove Dalmacije, Istre, Primorja i Boke kotorske, gdje je stekao uvid u umjetničke pojave, u prvom redu umjetnine od 15. do 19. stoljeća – što je i vremensko razdoblje njegova znanstvenog interesa. Od 2001. godine nositelj je znanstvenog projekta Ministarstva znanosti Slikarstvo i skulptura od 15. do 19. stoljeća u priobalnoj Hrvatskoj. Priređivao je, samostalno ili u suradnji s drugima, izložbe u Splitu, Trogiru, Zagrebu, Veneciji i Vatikanu. Sudjelovao je na brojnim simpozijima u zemlji i u inozemstvu. Njegovi mnogobrojni znanstveni prilozi objavljeni u hrvatskim i inozemnim časopisima vrijedan su doprinos hrvatskoj povijesti umjetnosti.

Stipe Valenta, rođen 1957., profesor tjelesne i zdravstvene kulture, dugogodišnji je djelatnik Centra za autizam Split. U 26 godina rada u Centru radio je kao voditelj Produženog stručnog postupka, voditelj slobodnih aktivnosti i kinezioterapeut. Kroz brojne aktivnosti: Terapijsko jahanje – Konjiči klub Alkar Sinj, Konjički klub Sv. Mihovil Sinj, rekreativno i sportsko plivanje – Plivački klub Cipal Split, Mala škola nogometa kroz aktivnosti u NK Čaporice Trilj, provodi integraciju i socijalizaciju djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u sportski život zajednice. Njegov rad posvećen je unaprjeđenju kvalitete života djece s poremećajima iz autističnog spektra kroz terapijsko jahanje, kroz razvoj motorike, ravnoteže, razvijanje samopouzdanja, motivacije i drugih oblika socijalnih vještina pružajući najviši stupanj potpore djeci, imajući odnos pun uzajamnog poštovanja, ali i velike ljubavi i prijateljstva. Njegov doprinos u području humanitarnog i društvenog života, njegov dugogodišnji rad s djecom i mladima s autizmom, ali i drugim poteškoćama dokaz su njegovog humanog karaktera i empatije prema djeci i njihovim roditeljima.

Željko Viculin rođen je 1954. godine, a već je 1956. godine stupio na kazališne daske u predstavi „Čiča Tomina koliba“. Tako rani početak obilježio je njegov daljnji rad i život na kazališnim daskama. Već kao srednjoškolac postao je iskusni glumac, igrajući glavne uloge u predstavama kao što su „Klupko“, „Matura“, „Mrtav u devet“ „Most“, za koje je od strane stručnog povjerenstva na festivalima dramskih amatera dobivao pohvale i priznanja za maestralnu izvedbu. Ljubav prema kazalištu, pored uspješne glume pokazuje i kao uspješni redatelj brojnih predstava koje su oduševljavale građane Sinja i brojnu publiku širom Lijepe naše: Alkarska nevista 1 i 2, Ognjišta, Diva Grabovčeva, Od Rame do Sinja, Dujo Manzan i Mate Manistra, Žive Jaslice (Brnaze), Muka Gospodina našega Isusa Krista (Brnaze). Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima je Osobna nagrada Grada Sinja (2018.), Povelja Sinjskog pučkog kazališta za 60 godina rada, Povelja Hrvatskog sabora kulture za 60 godina rada, Priznanje Hrvatske nastave u Švicarskoj za organizaciju festivala Hrvatske nastave te je više od desetljeća čelni čovjek Sinjskog pučkog kazališta. Željko Viculin je svojim nesebični i stručnim radom te zalaganjem podigao Sinjsko pučko kazalište na jednu višu razinu te time Gradu Sinju i Splitsko-dalmatinskoj županiji dao veću i širu kulturnu dimenziju i prepoznatljivost.  

SKUPNE NAGRADE

Bratovština Gospe od Zdravlja Udruge sveti Lovro-Zajednice Cenacolo u Ugljanima kod Trilja osnovana je 1992. godine. Cilj bratovštine je zajednički život, molitva i rad bivših ovisnika radi ozdravljenja osoba, njihovih obitelji i cijelog društva. U bratovštini u prosjeku boravi tridesetak mladića, a u proteklih trideset godina kroz bratovštinu je prošlo sveukupno cca 2500 mladića, kako iz Hrvatske tako i iz svih susjednih zemalja. Za dvije trećine od toga broja procjenjuje se da su u potpunosti ozdravili od različitih oblika ovisnosti. Zahvaljujući požrtvovnosti, odvažnosti i znoju mladića koji su do danas prošli kroz ovo bratstvo ono je postalo mali raj u kojem cvjeta život. Bratstvo u Ugljanima mjesto je nade i oslonac za mnoge obitelji i mlade u poteškoćama. osim molitvom i radom članovi bratovštine bave se i kulturno-umjetničkim djelovanjem: priređuju različite predstave i koncerte, namijenjene široj publici, a osobito djeci. Bratovština djeluje i na širem društvenom području putem redovitih susreta s roditeljima ovisnika i putem odgojno-obrazovnih susreta s mladima u borbi protiv ovisnosti. Ova Udruga je svojim tridesetogodišnjim požrtvovnim djelovanjem izvukla iz pakla droge mnoge naše mladiće, a koji nam mogu biti uzor i dokaz da se svaka nevolja može pobijediti zajedničkim radom.  

Dragovoljačko-braniteljska udruga „Stina pradidova“ iz Kaštel Gomilice osnovana je i registrirana prije pet godina. Radi se o Udruzi koja u svom programu djelovanja obuhvaća široki spektar djelatnosti kojima se bavi i želi baviti. Usmjerena je na ispravno vrednovanje hrvatskih svetinja sa pogledom na budućnost našeg naroda i domovine.  Očuvanje i briga za hrvatsku kulturnu i prirodnu baštinu kao i duhovne i moralne vrednote Hrvata s posebnim naglaskom na sve branitelje, žrtve Domovinskog rata i članove njihovih obitelji. Dragovoljačko-braniteljska udruga „Stina pradidova“, kroz istraživanja i suradnju s istraživačima daje doprinos promicanju hrvatske povijesne istine o Domovinskom ratu i stradanjima Hrvata u Drugom svjetskom ratu. Kroz obilježavanja svih značajnih državnih blagdana i događaja iz Domovinskog rata i niz drugih aktivnosti povezanih s hrvatskim identitetom, pravni status i položaj Hrvata u Domovini, iseljeništvu i Bosni i Hercegovini, očuvanje kulturne i povijesne baštine promovira kulturne vrednote Hrvata i hrvatski identitet.

Klub žena liječenih na dojci, Split je Udruga osnovana 1997. godine s osnovnim ciljem poboljšanja kvalitete života žena nakon operacije raka dojke. Klub je prvi u Hrvatskoj započeo s provedbom programa za direktnu pomoć ženama nakon operacije raka dojke pod nazivom „Zaštitimo zdravlje žene“. Projekt „Zaštitimo zdravlje žene“ provodi se već 20 godina i poslužio je kao model mnogim gradovima koji su u okviru svojih udruga razvili projekte za pomoć ženama nakon operacije raka dojke (Varaždin, Sisak, Omiš, Solin, Kaštela, Ploče, Koprivnica itd.). Tijekom djelovanja otvoreno je 47 nevladinih organizacija, klubova žena liječenih na dojci diljem Hrvatske. Educirano je preko 200 članica Klubova i liječnika iz bolničkih centara o važnosti uključivanja u rad Klubova i izrade i provedbe Nacionalnog preventivnog Programa za dojku. Klub također radi na povezivanju nevladinih organizacija, Klubova žena liječenih na dojci sa drugim sličnim organizacijama, državnim institucijama i lokalnim upravama u cilju kvalitetnijeg rješavanja problema karcinoma dojke unutar njihovih zajednica te na stvaranju baze volonterki u bolničkim centrima i klubovima žena liječenih na dojci u cilju kvalitetnije zdravstvene zaštite i širenja aktivnosti koje pružaju Klubovi žena liječenih na dojci u Hrvatskoj. Nakon bolničkog liječenja novo operirane korisnice koje se uključuju u Klub ulaze u proces izrade programa za individualno osnaživanje i uključuju se u projektne aktivnosti prilagođene njihovim potrebama (savjetovalište, rehabilitacija- medicinska gimnastika, psihološka pomoć, likovna radionica, edukacija…). Klub žena liječenih na dojci već niz godina organizira javne akcije pod nazivom „Dan narcisa“ i „Dan ružičaste vrpce“ po kojim akcijama su prepoznati u zajednici. Također, u suradnji sa Županijskom ligom za borbu protiv raka pokrenuli su još jednu važnu javnu akciju „Race for the Cure“, za još jače podizanje svijesti o važnosti prevencije. Za svoj rad Klub je dobitnik mnogih nagrada i priznanja te ove godine obilježavaju 25. obljetnicu djelovanja pružanja potrebne pomoći ženama sa dijagnozom karcinoma dojke.

Kuglački klub „Mertojak“ je hrvatski kuglački klub iz Splita. Osnovan je 2006. godine kao amaterski i kvartovski klub na tada postojećoj kuglani „Mertojak“. Koncepcija im je bila škola kuglanja. Ulaskom u prvu ligu razmatrali su pojačanja, a danas imaju šest izvrsnih igrača i spadaju u najbolje klubove na svijetu. Najstariji prvotimac ima 64, a najmlađi 20 godina. Klub u sezoni 2016./2017. ulazi u prvu Hrvatsku kuglačku ligu, te već sljedeće godine osvaja prvenstvo države, Kup Republike Hrvatske i prvenstvo parova. 2018. i 2019. osvaja dvije uzastopne titule europskih prvaka pobjedama na Europa kupu (u Sarajevu i Varaždinu). 2019. ponovno osvaja Kup Republike Hrvatske i drugo mjesto u prvenstvu. 2020. uz drugo mjesto u prvenstvu ostvaren je plasman u četvrtfinale Lige prvaka. 2021. ponovno osvaja prvenstvo Hrvatske (17 pobjeda i 1 poraz), treće mjesto u Ligi prvaka Europe te drugo mjesto u Svjetskom kupu te postaje klupski viceprvak svijeta. 2022. nastavlja sa ostvarenjem impresivnih sportskih rezultata (prvak države, osvojeno državno prvenstvo parova, županijsko, regionalno, državno pojedinačno prvenstvo, plasira se na završnicu Kupa Republike Hrvatske…). Kuglački klub „Mertojak“ je okupio skupinu dječaka koje je zanimao ovaj sport. Uz treniranje s izvrsnim trenerom i uz dobre uvjete u kuglani na Mertojaku rezultati su došli. Mladež koju su odgojili osvojila je sve u Hrvatskoj i inozemstvu. Od ništice su došli do prve lige.

Kulturno umjetničko društvo „Kvadrilja“ osnovano je prije pola stoljeća, u prosincu 1969. godine. Prve tri godine, Društvo je djelovalo kao folklorna sekcija pri Savezu omladine Čiovo, nakon čega se registriralo pod imenom Folklorni ansambl Trogir (FAST). Godine 1997. radi promoviranja tradicijskog trogirskog plesa – kvadrilje promijenilo je ime u KUD ,,Kvadrilja” pod kojim djeluje i danas. Trogirska kvadrilja najčešće se plesala o pokladama i nedjeljom, na crkvene blagdane te na svadbama. Danas se izvodi desetak puta godišnje, a obavezna je prilikom svih gradskih praznika, posebno na Dan grada Trogira, 14. studenog. Trogirska kvadrilja je u srpnju 2019. godine upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. U Trogiru se pleše uz orkestar limene glazbe – Narodnu glazbu Trogir ili pak uz mandolinski sastav. Iste godine proslavila je 50. obljetnicu svog osnutka. Pola stoljeća neprekidnog djelovanja obilježeno je nizom aktivnosti tijekom cijele godine (snimanje dokumentarnog filma, svečani koncert, izložba…). Jedno je od društava s najdužim kontinuitetom djelovanja u Trogiru, jedan od važnijih sudionika kulturnog života grada Trogira i promotora trogirske odnosno Splitsko-dalmatinske županijske plesne i glazbene baštine. Kulturno umjetničko društvo ,,Kvadrilja“ nastoji očuvati kvalitetu, podučava djecu i mlade, popularizira kulturnu baštinu i vrijednosti grada Trogira te promiče ovaj segment trogirskog i hrvatskog kulturnog identiteta.

POVELJA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

Akademik Ivan Aralica, rođen 1930. godine,  jedan je od najvećih i najpoznatijih suvremenih hrvatskih književnika koji je svojim književnim stvaralaštvom i društveno-kulturnim angažmanom obilježio i zadao smjer kretanjima hrvatske kulture u drugoj polovini dvadesetoga stoljeća, a to nastavlja činiti i danas. Jedan je od najplodnijih hrvatskih pisaca uopće, a tome svjedoči i činjenica da je njegovo književno pero i dalje jednako aktivno i britko i u 92. godini života. Kritika i publika ga već dugi niz godina neformalno smatraju nacionalnim bardom koji je svojim djelom popratio i zabilježio sva važna događanja u životu i biću našeg naroda unazad pola stoljeća. Unatoč neupitnoj nacionalnoj važnosti i dosegu njegova lika i stvaralaštava, njegovo je djelo na poseban način povezano s Dalmacijom i Splitsko-dalmatinskom županijom, kako u njenim administrativnim, tako i u kulturno-povijesnim granicama. Izravnost i neupitna nepatvorenost dalmatinskih odlika Araličina književnog stila i izričaja odlikuju se u lakoći kojom taj stil dolazi do izražaja u svim romanima koje Aralica smješta u ovo podneblje. Njegov diskurs, ideje, poruke i likovi dalmatinski su bez da svjesno ili aktivno to nastoje biti, što je upravo dokaz njihove nehinjenosti. Ono što valja izdvojiti kao glavnu karakteristiku književne obrade Dalmacije i dalmatinskih ljudi u djelima Ivana Aralice jest sinergijski i sintetski karakter književnog prikaza. Aralica je uspio ostvariti transhistorijsku sinergiju vremena i prostora, ljudi i običaja, događaja i povijesnoga konteksta stvarajući tako vremensko-prostomi kontinuum u kojem istovremeno egzistiraju, te se gube granice između povijesnih razdoblja, stvarajući tako autentičnu i bezvremenu dalmatinsku sadašnjost. Odlika Araličina stila njegovo je istovremeno zadiranje u najdublje pore dalmatinskog bića osobnim i intimnim ispovijestima, dok obraduje „velike teme”, ideologiju, identitet, odnos vlasti i naroda itd. Na taj način splitsko-dalmatinsko podneblje postaje mikrokozmos u kojem se ogledaju borbe svakog čovjeka i svih ljudi dok paradigma zbivanja uvijek ostaje esencijalno dalmatinska. Upravo toj prepoznatljivosti, živoj i opipljivoj, mjesta, ljudi, osobina, lokacija i lokaliteta Aralica duguje veliki dio svog uspjeha i kod publike i kritike. Araličina proza stvara gotovo autopoietičan dalmatinski svijet u kojem je sadržan sukus ovog prostora koji se uvijek iznova aktualizira i ostvaruje. Stalnost i konstantnost sudbina, zbivanja, ljudskih karakteristika i arhetipskih dalmatinskih likova daje gotovo „abderićanski” karakter romanima Ivana Aralice; što god da čitamo i kad god je radnja smještena, Split i Dalmacija uvijek su tu i uvijek prepoznatljivo isti u dinamici svoje životne preobrazbe. Od krucijalne je književne, ali i socijalne važnosti unitarni karakter zemljopisnih aspekata Araličina djela. Ivan Aralica svojim beletrističkim opusom svjesno nadilazi geografske razlike i dokida umjetne podjele između dalmatinskih otoka, grada Splita i priobalja, te Dalmatinske zagore. Svojim kaleidoskopskim kretanjem u romanima, od Trilja do Makarske, od Splita do Brača, od Čiova do Sinja, autor namjerno naglašava identitetsko, nacionalno i narodno zajedništvo ljudi ovoga podneblja. Romani Ivana Aralice sadrže avangardnost koja nadilazi sami književni kontekst. Osim što su odličan izvozni proizvod - prevedeni su na desetak svjetskih jezika - koji kulturnu javnost drugih zemalja može upoznati s autentičnim i autohtonim dalmatinskim načinom života, svojom bezvremenošću ukazuju i nama samima na suvremene i buduće trendove. Povratak korijenima, tradicionalnom načinu života i odnosa prema prirodi, krajoliku i podneblju, sve ono što danas vidimo i osjećamo kao neophodno, Aralica je već davnih dana naznačio i nagovijestio u svojim romanima. Upravo neumoljivim inzistiranjem na očuvanju temeljenih egzistencijalnih crta koje odlikuju postojanje dalmatinskog čovjeka, akademik Aralica pokazao nam je kojim putem treba ići, pa i na lokalnoj razini. Sve ovo ogleda se najjasnije u njegovim romanima Tajna sarmatskog orla, Sunce, Duh zloduha, te takozvanoj „prognaničkoj ili morlačkoj tetralogiji” koja se sastoji od romana Put bez sna, Duše robova, Graditelj svratišta i Asmodejev šal. Araličin magnum opus, njegova morlačka ili prognanička tetralogija, vodi čitatelja na povijesno putovanje koje se dotiče i isprepliće sve strane utjecaje na ovim područjima: turski, talijanski, francuski i austrijski. Duh i slovo ovih romana istovremeno su duboko ekumenski i identitetski. Područje Dalmacije, koje je oduvijek bilo sjecište kultura, utjecaja i identiteta, svoje ispunjenje nalazi u jedinstvu i sporazumijevanju u različitosti koja ništa ne ostvaruje na uštrb drugoga, već uvijek u sintezi vlastite i tude autohtonosti. To su odlike koje su uvijek krasile stanovnike ovog kraja. Roman Tajna sarmatskog orla seli radnju na otok Brač, gdje Aralica stvara paralelne povijesti smještajući događaje u 16. i 20. stoljeće. Ovo djelo problematizira nacionalnu tematiku druge polovine 20. stoljeća, ali je i oda bogatoj, dinamičnoj i kozmopolitskoj kulturi i umjetnosti dalmatinske renesanse koja je od ovih područja napravila kulturni centar onodobne Hrvatske. U romanu Sunce Aralica govori o odnosu između sela i priobalja u autobiografskom prikazu dječaka koji dolazi na liječenje na otok Čiovo. Povezujući ljude i prostor, Zagoru i more, autor u ovom romanu prikazuje tradicionalnu dinamiku međuljudskih odnosa u Dalmaciji, vršnjačka podbadanja koja odgajaju i jačaju, te brižnu pratnju zajednice koja otpraća u život. U djelu Duh zloduha Aralica uzima na sebe ulogu kroničara konteksta dalmatinskoga poraća 50-ih godina prošloga stoljeća. Ispreplićući arhetipe ljudskih karaktera u rođakinjama Staši i Maši sa stvarnim ljudima u liku fra Josipa Ante Solde, autor gradi od romana spomenik gadu Splitu. Spominje i opisuje ulice i građevine, Veli Varoš i Peristil, te interdisciplinarno povezuje književnost s glazbom i scenskom umjetnošću, dajući detaljan prikaz lokalnog kulturnog života i kolorita kroz opise onodobnog Splitskog ljeta. Ivan Aralica kapitalan je autor suvremene hrvatske književnosti. Njegovo djelo, a napose romani koji se bave dalmatinskom tematikom, zaglavni su kamen prikaza Splita i Dalmacije u hrvatskom književnom stvaralaštvu posljednjih desetljeća. Njegov doprinos, kulturološki, društveni, književni, neprocjenjiv je te će se širina kojom je zahvatio u Dalmaciju tek početi otkrivati.

Povelje župana Splitsko-dalmatinske županije za 2020. godinu dobili su Nastavni zavod za javno zdravstvo, splitski KBC, Respiratorno-intenzivistički centar KBC-a Split, Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije i Luka Brčić, bivši načelnik Stožera civilne zaštite Splitsko-dalmatinske županije. Svi oni povelje su dobili za doprinos u borbi protiv koronavirusa.

Nagrade Splitsko-dalmatinske županije za 2019.

Tonku Maroeviću dodjeljena je posmrtno Povelja Splitsko-dalmatinske županije za promicanje vrijednosti hrvatske umjetnosti i kulture. Povelja je uručena njegovoj obitelji prilikom Svečane sjednice na kojoj su dodijeljene nagrade za 2019. godinu

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Pavao Bonačić Proti rođen je u Milni na otoku Braču, a nakon završene srednje škole u Splitu, vraća se na svoj otok Brač. Radni vijek proveo je radeći za „Cestar Split, te u tvornici „Sardina“ u Milni. Cijeli svoj život posvetio je humanitarnom djelovanju i radu. 1991. preuzeo je kamp za izbjeglice u Milni, za sve narodnosti pogođene ratom, gdje se posebno istaknuo plemenitim vođenjem i poštenim odnosom ublažavajući ljudske patnje u kriznim situacijama bez obzira na vjersku, nacionalnu ili političku pripadnost. Također je djelovao kao član DVD „Milna“, te kao vijećnik općine Milna, zaslužan je za revitalizaciju Društva Crvenog križa Brač, kojeg pomaže ponovno osnovati 2005. Organizator je mnogobrojnih humanitarnih akcija bilo za potrebite korisnike na otoku ili izvan njega, diljem Hrvatske. Njegovim humanitarnim djelovanjem donirano je na stotine tisuća kuna, podijeljene su tone hrane, higijenskih potrepština i odjeće. Poseban doprinos dao je svim najvećim humanitarnim akcijama u Republici Hrvatskoj kao i darivateljstvu krvi na otoku Braču gdje se njegovim dolaskom prosjek broja darovanih doza krvi višestruko povećao. Pavao Bonačić-Proti je danas vitalni 80-godišnjak, neumoran u svom djelovanju,veliki zaljubljenik u svoj otok, istinski humanist koji je svoj život i rad posvetio pomaganju potrebitim.

Filip Radoš je istaknuti hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac. Svoj profesionalni rad započinje 1982. godine u Gradskom kazalištu mladih gdje je ustrajno gradio svoju karijeru sve do prelaska u Hrvatsko narodno kazalište u Splitu, koncem 2010. godine. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima je I. nagrada za glavnu mušku ulogu na Međunarodnom filmskom festivalu u Francuskoj 2005. godine, koju je Filip dobio za ulogu Joze u filmu Ognjena Sviličića „Oprosti za Kung Fu“. Široku popularnost Filip Radoš stekao je igrajući u projektima HTV-a najprije tumačeći lik Antiše u serijalu „Naši i vaši“, a potom i naslovnu ulogu serijala „Stipe u gostima“, kojom ulogom je gotovo postao zaštitno lice Dalmatinske zagore. Teško je pobrojiti sve predstave u kojima je Filip Radoš igrao, jer igrao je u gotovo u svima, a još je teže izdvojiti najuspjelije uloge jer svaka od njih imala je neku svoju osobitost. Glumac koji je unatoč zapaženim ulogama u domaćim i televizijskim serijalima ipak bio i ostao prvenstveno kazališni čovjek, a sposobnost glumačke transformacije dokazao je sudjelovanjem i mnogim predstavama kao što su „Biž ća, ne motaj se gola!“, „Carevno novo ruho“, „Čovik, zvir i krepost“, „Revizor“, „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ i mnoge druge. Filip Radoš je svojim umjetničkim radom i doprinosom, kreativnim postignućima dao poseban pečat kulturnom životu Lijepe naše

OSOBNE NAGRADE

Doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med., rođen je u Splitu. Nakon završetka srednje škole od 1991. do 1996. studira na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te je kao izniman student bio stipendist Grada Splita i dobitnik Rektorske stipendije. Studij završava u roku te postaje doktor medicine. Tri godine je radio kao liječnik hitne medicinske pomoći u Tomislavgradu. 2001. Dobiva specijalizaciju iz psihijatrije pri KBC Split i od tada je tamo zaposlen, prvo u statusu specijalizanta, zatim specijalista psihijatra te končano subspecijslista dječje i adolescentne psihijatrije i forenzične psihijatrije. Na stručnom planu od 2001., kao specijalizant psihijatrije, od 2005., kao psihijatar, a od 2014. kao subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije kontinuirano obavlja ambulantni i bolnički rad s pacijentima, uglavnom djecom i adolescentima te je jedini subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije u KBC Split i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Sudionik je u nizu aktivnosti bitnih za napredak dječje i adolescentne psihijatrije, radeći neformalno ili formalno kroz različite radne skupine i povjerenstva: Povjerenstvo za harmonizaciju specijalizacije, Povjerenstvo za dječju i adolescentnu psihijatriju Ministarstva zdravstva, član Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, član Izvršnog odbora Hrvatske udruge bolničkih liječnika, član Hrvatskog liječničkog zbora i mnoge druge. Posebno se istaknuo na području znanosti te je dao izuzetan doprinos sudjelovanjem u europskom projektu MILESTONE vrijednom 6.000.000 eura, a što je prvi projekt takvog tipa i opsega KBC Split. Profesor Tomislav Franić svojim nesebičnim radom pomaže najranjivijoj skupini društva, djeci, a kojima je pomoć najpotrebitija. Uz klinički rad, profesionalno-stručnu djelatnost, znanstvenu aktivnost, populizaciju znanosti aktivno sudjeluje u izvođenju nastave na brojnim sastavnicama Sveučilišta u Splitu te na Medicinskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Nedjeljko Babić Gangster rođen je u Runovićima. Trideset pet godina kao posrednik spaja parove u bračne zajednice te je uspješno spojio 430 parova. Njegov rad prepoznat je izvan Republike Hrvatske, a o njemu su pisane i objavljene knjige te je snimljen dokumentarni film „Gangster te voli“ koji je prikazivan na međunarodnim festivalima filma gdje je dobio razne svjetske i domaće nagrade. Najpopularniji hrvatski bračni posrednik, koji je u ulozi glavnog protagoniste na duhovit i zabavan način ispričao svoju životnu priču. Zbog svog pjevačkog talenta objavio je album pjesama „Gangster amor“ tematike koja potiče usamljene djevojke i momke na udaju i ženidbu. Nedjeljko Babić Gangser je i dalje u potrazi za načinima kako popraviti lošu demografsku sliku Imotske krajine te pružiti nadu usamljenima i ostavljenim.

Prošper Miličić-Braco član je gotovo svih hvarskih kulturno-umjetničkih udruga i društava koje funkcioniraju na osnovi dragovoljnosti: Hvarskog pučkog kazališta, Pjevačkog društva Hvar, Gradske limene glazbe Hvar, Glazbeno-scenske udruge „Stella Maris“, Hvar, Dobrovoljnog vatrogasnog društva Hvar, Kluba dobrovoljnih darivatelja krvi, član Mješovitog zbora hvarske katedrale kao i crkvenog zbora pri Franjevačkom samostanu u Hvaru. Više od 50 godina bio je član dalmatinske klape „For“, član Društva za podvodne djelatnosti i športski ribolov na moru, sudionik brojnih športskih aktivnosti, najviše u plivačkom i vaterpolo klubu. U Gradu Hvaru Prošper Miličić poznat je kao prvak kazališnog amaterizma, pjevanja i glazbeničkog umijeća s izuzetnom kvalitetom u nastupima i izrazito odskakanje od amaterskog nivoa, posebno u kazališnim komadima te nastupima zborova i klape. Nastupajući dugi niz godina u Hvaru, po otoku, diljem Županije i Hrvatske kao i izvan njenih granica dao je značajan doprinos Gradu Hvaru, Županiji i Domovini posebno predstavljajući vrijednu kulturnu baštinu u brojnim nagrađenim komadima Hvarskog pučkog kazališta. Rast i uspjesi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Hvar, na pragu 70.obljetnice postojanja vezani su uz doprinos i rad Prošpera Miličića. Uvijek spreman pomoći pokazuje i činjenica kako je više od 50 puta darovao krv. Osoba koja jednostavno obožava timski rad. Zaljubljenik u kazalište koja će tu ljubav pretvoriti u nešto konkretno.

Josip Radić, rođen u Pučišćima, samouki je klesar i umirovljeni časnik Hrvatske vojske. Srednju vojnu školu i Mornaričku vojnu akademiju završio je u Splitu. Aktivan u Hrvatskoj vojsci od 1991. godine. Iste godine se počeo baviti izradom kamenih crkava, zvonika i kućica u kamenu i od tada je izradio zadivljujući broj eksponata koji se mogu naći od Hvara do Vatikana. Iz njegove male radionice već dvadesetak godina izlaze vjerne replike velebnih crkvenih katedrala, crkava, kampanela, lanterni i kamenih kuća. Na više organiziranih izložbi javnost se mogla upoznati s njegovim radovima u kojima je uz puno truda uloženo i ništa manje ljubavi, a eksponati s njegovim potpisom mogu se naći u mnogim europskim državama, ali i u dalekome Japanu. Za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja. Njegovo posljednje djelo, replika vatikanske bazilike sv. Petra od bračkog kamena rađena po originalnim nacrtima kruna je njegovog dvadesetogodišnjeg rada. Riječ je o prvoj kamenoj minijaturi vatikanske bazilike u svijetu, jedinstvenom umjetničkom djelu napravljenom iz tisuća komadića bračkog kamena prema originalnim nacrtima iz Vatikana. Stoga ga s pravom nazivaju „brački Michelangelo“.

SKUPNE NAGRADE

Klapa „Neverin“ iz Kaštel Lukšića je ženska klapa osnovna početkom 2004. U posjedu su velikog broja najsjajnijih odličja na festivalima, domaćim i međunarodnim, a s najvećim ponosom ističu peterostruku pobjedu na Festivalu dalmatinskih klapa – Omiš te brojne prve nagrade na međunarodnim natjecanjima zborova i vokalnih sastava iz cijelog svijeta. Uz mnogobrojne nagrade na festivalima svrstavaju se među najtrofejnije ženske klape u cijeloj Hrvatskoj s 50 domaćih i međunarodnih nagrada. Dodijeljene su im i dvije nagrade grada Kaštela za izniman doprinos kulturi grada (za 2007. i 2016.) te plaketa za izniman doprinos klapskoj pjesmi koju im dodjeljuje Festival dalmatinskih klapa – Omiš. Osim brojnih domaćih i međunarodnih nagrada ostvarile su i nekoliko zapaženih turneja: Tako 2012. Odlaze u Segoviu, Španjolsku kao jedine hrvatske predstavnice gdje su održale jednosatni koncert koji je emitiran u 84 zemlje svih kontinenata, čime j koncert slušao višemilijunski slušateljski auditorij. 2013. godine odlaze na turneju u Chile gdje su održale koncert za hrvatske iseljenike. 2017. godine koncertom u Rimu, u crkvi sv. Jeronima predstavile su se jednosatnim programom kojim su, kako je rekao tadašnji vicerektor, a današnji rektor Zavoda i crkve sv. Jeronima, Marko Đurin, „dotaknule gotovo sve trenutke i nazive kojima se u toj crkvi časti Isusova majka“. Ženska klapa Neverin nezaobilazni je sudionik svih važnijih manifestaciju u gradu Kaštela i na području cijele Splitsko-dalmatinske županije. Svojim radom neumorno pronosi hrvatsku klapsku pjesmu, jedinstvenu u europskoj glazbenoj baštini. Time pridonosi kako kulturi i identitetu hrvatskog naroda tako i turizmu grada Kaštela, Županije i cijele Republike Hrvatske.

Kulturno umjetnička udruga „Mosor“ Gata osnovana je 1954. s ciljem poticanja, razvijanja i unaprjeđenja kulture i očuvanje baštine Poljica, Grada Omiša i cijele Republike Hrvatske. Rad Udruge usmjeren je na djecu i mlade, očuvanje amaterskog kazališta, folklorne baštine, tradicijskih plesova, scenskih izvedbi, ali i ostalih vidova kulturnog izričaja u okviru glazbeno-scenskog amaterizma. U dugoj povijesti dramskog amaterizma s predstavama koje govore o prošlosti Poljica i Poljičke republike kako u bivšoj državi te samostalnoj Hrvatskoj udruga je sudjelovala na brojnim državnim smotrama kazališnog amaterizma na kojima su osvojene brojne nagrade: 1981. –najbolji dramski amateri u Hrvatskoj, poslani na Smotru dramskih amatera Jugoslavije, Valjevo, - 1984. nastup na Splitskom ljetu-Biranje kneza, - 1993. Smotra kazališnih amatera Hrvatske u Varaždinu, najbolje amatersko dramsko društvo na prvoj smotri u Republici Hrvatskoj, - 2008. Najbolji na županijskoj smotri kazališnih amatera, - 2010. „Nosi nas rijeka“ najbolja predstava na županijskoj smotri dramskih amatera – plasman na Državnu smotru na Hvaru, - 2011. Najbolji u Splitsko-dalmatinskoj županiji- predstavljali Županiju na Vinkovačkim jesenima i mnoge druge. 2019. pod pokroviteljstvom Ministarstva Kulture Republike Hrvatske održana je promocija monografije „100 godina amaterskog kazališta u Gatima“ i obilježavanje 65 godina aktivnog djelovanja Udruge gdje je istaknuta važnost amaterskog kazališta kao i velika vrijednost monografije iz koje će i buduće generacije moći učiti o povijesti i vrijednosti svoga kraja.

Kulturno umjetničko društvo željezničara “Filip Dević” osnovano je 1950. godine. Tijekom svih ovih godina u radu Društva je sudjelovalo više od 8000 članova, koji su njegovali hrvatsku kulturnu baštinu (narodne običaje, folklor, klapsko pjevanje). U svojoj bogatoj povijesti održali su više od 2 500 koncerata diljem Lijepe naše i cijeloga svijeta. Gotovo da i nema europske zemlje u kojoj nisu bili, od Egipta, Turske, Australije, Novog Zelanda, Meksika i SAD-a. Za vrijeme postojanja “Filip Dević” je gostovao pedesetak puta na raznim festivalima i smotrama folklora u inozemstvu. Posebno se ističe zlatna medalja s Međunarodnog festivala folkora u Middelsbroughu u Engleskoj 1970. godine, te Grand Prix publike i stručnog ocjenjivačkog suda na svjetskom festivalu folklora u Poljskoj 1984. godine. Razne sekcije Društva izdale su desetak diskografskih izdanja (ploča, kazeta, CD), kao trajnu uspomenu na djelovanje u određenom vremenskom periodu. Na svojim nastupima uvijek promoviraju svoj grad i domovinu, prilikom svojih putovanja veleposlanici su svoje zemlje, prezentirajući tradicijske običaje, kulturnu baštinu, pjesme, plesove, bogatstvo narodnih nošnji, kao i turističku ponudu svoga Grada, Županije i Hrvatske. Društvo je sudjelovalo u brojim festivalima i smotrama u domovini i inozemstvu, na kojima su osvojene mnoge nagrade: zlatnu medalju s Međunarodnog festivala folklora u Engelskoj 1970., grand Prix publike i 1. Nagradu stručnog ocjenjivačkog suda na svjetskom festivalu folklora u Poljskoj 1984., srebreno odličje ženske klape na međunarodnom festivalu zborova „Venezia in musica“ Lido di Jesolo, Italija 2011. te 1. nagradu za izvedbu na CIOFF-ovom festivalu folklora u Grrizii, Italija 2015. Klape su postale zaštitni znak Društva, naročito su ponosni na nastupe i osvojene nagrade na Festivalu klapa Omiš. Kulturno umjetničko društvo željezničara “Filip Dević” i dalje neumorno radi na prenošenju, prije svega ljubavi prema dalmatinskoj i hrvatskoj tradicijskoj glazbenoj baštini novim generacijama, ali i plesnih, sviračkih i pjevačkih vještina mladima i djeci.

Vinku Coci dodjeljena je posmrtno Povelja Splitsko-dalmatinske županije za njegovanje i promicanje tradicionalnog a capella klapskog pjevanja i uspješnu solističku karijeru. Povelja je uručena njegovoj obitelji prilikom Svečane sjednice na kojoj su dodijeljene nagrade za 2018. godinu

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Prof.dr.sc. Mihovil Biočić rođen je u Kaštel Sućurcu, a nakon završene gimnazije u Splitu, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1971. Od 1975., radi u KBC-u Split, te završava specijalizacije iz dječje i opće kirurgije. Nakon što je 1988., doktorirao predavao je na Medicinskom fakultetu u Splitu, kao sveučilišni profesor. Autor je niza znanstvenih i stručnih radova. Bio je predsjednik Upravnog vijeća KBC-a od 1991. do 1993., voditelj je Odjela dječje kirurgije (1992. do 2011.) i ravnatelj KBC-a od 1993. do 2000. U Domovinskom ratu bio je dragovoljac od 1990., aktivan u ratnim bolnicama južne Hrvatske, zapovjednik Kriznog stožera za sjevernu i srednju Dalmaciju, te Kriznog stožera Splitsko-dalmatinske županije. Za doprinos u Domovinskom ratu odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Redom hrvatskog trolista, te medaljom „Ljeto 95“, te nizom drugih. Dobitnik je i najvišeg priznanja Hrvatskog liječničkog zbora - nagrade „Ladislav Rakovac“. Profesor Mihovil Biočić istinski je humanist. Njegov život i rad prožeti su odanošću kršćanskoj vjeri i liječničkom pozivu, pomaganju potrebitima bez obzira na vjersku, nacionalnu ili političku pripadnost.

Don Anđelko Dukić djetinjstvo je proveo u rodnim Košutama, a školovao se u Trilju, Dubrovniku i na Teologiji u Splitu. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je u Sinju 1971., na svetkovinu sv. Petra i Pavla. Prvu svećeničku službu vršio je u župi Borovci - Nova Sela, a u neretvanskoj župi Vidonje, gdje službuje od 1972.-1979., dovršava izgradnju i uređenje nove crkve i zvonika, te gradi novu župnu kuću, a staru preuređuje u dom za siromašne. Od 1979. do 1982., obavlja službu ekonoma Nadbiskupskog sjemeništa i Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Slijedi šest godina župničke službe u Ostrvici kroz koje vrijeme obnavlja župnu crkvu, uređuje prilaz crkvi s obje strane i prilaz groblju, dograđuje novi dio župne kuće, te vodi obnovu crkve sv. Ante i crkve sv. Roka. U župu Svetog Spasa na Mejašima dolazi 1988. i ostaje do kraja svoje pastoralne službe 2019. Odmah po dolasku pristupa uređenju dvorane za vjeronauk i pripremama za izgradnju buduće župne crkve i pastoralnog centra. Plod don Anđelkova ustrajnog i promišljenog zauzimanja je veličanstvena župna crkva sv. Liberana na Mejašima koja dominira panoramom istočnog dijela Splita. Vjernicima župa, u kojima je don Anđelko Dukić službovao, dobro je poznata njegova požrtvovnost, skromnost i ljubav prema Crkvi i Domovini. To je osobito došlo do izražaja u godinama Domovinskog rata kroz skrb o izbjeglicama i prognanicima, osobito mladima koje je učio da nikada ne zaborave svoj identitet izrastao na hrvatskim i kršćanskim korijenima.

Doc.dr.sc. Ante Mrvica, pomorac, doktor znanosti, sveučilišni profesor i dugogodišnji koordinator za plovno područje Splita i Dubrovnika u Jadroliniji. Rođen je na otoku Žirju. Diplomirao je strojarstvo i nautiku na Pomorskom fakultetu u Splitu, a zvanje doktora znanosti stekao na Sveučilištu u Rijeci, te od 2015., predaje dva kolegija na zadarskom i splitskom sveučilištu. U Jadroliniji se zapošljava 1990., najprije kao inspektor flote na srednjem i južnom Jadranu, a nakon toga postaje koordinator Trećeg plovnog područja Split-Dubrovnik, gdje radi puna dva desetljeća do umirovljenja 2017. Za svoj rad dobio je brojna priznanja: plakete Lastova, Šolte i Hvara, priznanje Europske federacije turističkih novinara za rad u turizmu, priznanje za najboljeg djelatnika u pomorstvu u Hrvatskoj, Nagradu Plavi cvijet, Plaketu 112 Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Plaketu Pomorskog fakulteta u Splitu i mnoge druge. Dr. Ante Mrvica cijeli svoj životni vijek zalagao se za bolju prometnu povezanost dalmatinskih otoka i dao svoj doprinos u brojnim izvanrednim intervencijama prilikom požara i spašavanja života otočkog stanovništva, te domaćih i stranih gostiju. Stoga ga s pravom nazivaju: tata-mata za trajekte, dobri duh Jadrolinije i dobri duh splitske luke.

OSOBNE NAGRADE

Gospodin Ante Aračić, novinar, rođen je u Vinjanima Gornjim gdje je završio osnovnu školu, a nakon završene gimnazije u Imotskom, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Splitu. Prvi novinarski tekst objavio je prije 45 godina - 1974., a prvi prilog na Radio Splitu 1975. Tijekom studija počeo se intenzivnije baviti novinarstvom, pa je na Radio Splitu od 1976. do 2012., objavio oko 12 tisuća vijesti, informacija i tonskih priloga. Posebno ga pamtimo po 8560 javljanja uživo s mnogobrojnih događanja iz Imotske krajine. Stalni posao dobio je početkom 1990., u lokalnom glasilu Imotska krajina koje je, zahvaljujući njegovom predanom radu, prebrodilo mnoge teškoće u maloj i ekonomski nerazvijenoj sredini. Značajan je njegov doprinos u Domovinskom ratu kad je izvještavao s južnog bojišta gdje se nalazila Treća imotska bojna i 115. Imotska brigada, a zahvaljujući glasilu Imotska krajina skupljena je brojna humanitarna pomoć za izbjeglice i prognanike, kao i za obitelji poginulih hrvatskih branitelja. Bavio se i nakladničkom djelatnošću objavivši 46 naslova sa zavičajnom tematikom uglavnom imotskih autora. Brojne zgode prikazat će u knjigama „Pučke izreke o vremenu II“ i „Imotski i hercegovački vicevi“, koje će uskoro biti objavljene. Zapisi Ante Aračića, nastali u 45 godina dugom novinarskom radu, postali su lokalna kronika života Imotske krajine i dragocjena baština o životu na imotskom kršu na prijelazu dvaju stoljeća.

Ivica Čikeš vokalno školovanje započeo je u Glazbenoj školi „Josip Hatze“ u Splitu. Nakon kraćeg vremena provedenog na studiju pjevanja na splitskom odsjeku zagrebačke Muzičke akademije u klasi prof. Cinthije Hansell-Bakić, odlazi na usavršavanje u rimsku Pjevačku školu Maje Sunare i dirigenta Wilhelma Wodnanskoga. Kako je sam jednom izjavio uloge su mu baritonske, ali po boji basso cantabile. Repertoar temelji uglavnom na djelima talijanskih belkantističkih skladatelja, prvenstveno Verdija. Dugi niz godina prvak je splitske Opere, bio je i njen ravnatelj, te nositelj glavnih basovskih uloga u svim opernim kućama u Hrvatskoj. Odlukom ministra kulture promaknut je u nacionalnog prvaka i tako postao prvi solist splitske Opere kojemu je dodijeljen najviši status u hrvatskom kazalištu. U čuvenom njujorškom Carnegie Hallu pjevao Verdijev Requiem, a izdan je i CD na kojem je dvanaest basovskih arija iz Verdijevih opera u njegovoj izvedbi, od ranog Verdija, ‘Ernanija’, ‘Atile’ i ‘Nabucca’ preko čuvene latinske trilogije pa sve do ‘Aide’. Dobitnik je niza nagrada, među kojima su “Milka Trnina”, “Milan Pihler”, “Vladimir Ruždjak”, “Ante Marušić”, “Judita” i mnoge druge. Ivica Čikeš, Mediteranac, hedonist i nesuđeni kapetan duge plovidbe, posjeduje dar neke elementarne, praiskonske snage i ćudi što su dragocjene kvalitete koje čine njegovu scensku personu.

Predlažući dr. Zorku Čizmić specijalisticu opće medicine za dodjelu Nagrade Splitsko-dalmatinske županije, stanovnici Šestanovca i Zadvarja naveli su kako se radi o iznimnoj ženi i liječnici koja je svojim dugogodišnjim požrtvovnim radom i plemenitošću obilježila živote svih stanovnika ovog dijela Zabiokovlja. Da bi se spoznala sva veličina i nesebična požrtvovnost koju je dr. Zorka Čizmić utkala u 41 godinu rada u ambulanti u Šestanovcu dovoljno je iz njezinog životopisa citirati sljedeće: „Prohujala je moja 41 godina rada i 65 godina života. U mom srcu je upisano mnogo generacija pacijenata, njihovih patnji, strepnji, ali i sretnih i radosnih trenutaka. Povezivala nas je nit međusobne ljubavi i pomaganja. Svi su oni obogatili moj život. Snagu sam crpila u vjeri u Boga i svojoj obitelji, suprugu Stjepanu i mojim kćerkama. Moj rad još nije završio, te se i u mirovini veselim svakom telefonskom pozivu mojih pacijenata, susretima na ulici, pozdravima i svakom savjetu koji mogu dati. Uvijek sam samo nastojala predano i odgovorno raditi svoj posao vođena ljubavlju prema čovjeku.“

Suzana Denić je volonter prevoditelj hrvatskog znakovnog jezika u Udruzi gluhih i nagluhih osoba grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije. Pomaže predsjednici Udruge u administrativnim poslovima, a na tečaju, koji se provodi svake godine za čujuće osobe koje žele naučiti znakovni jezik, pomaže olakšati njihovo učenje skupa sa gluhom osobom koja ih podučava. Članovima Udruge svakodnevno pomaže u svim životnim situacijama prevozeći ih svojim automobilom gdje je potrebno, posreduje kod poslodavaca radi njihova zaposlenja, prevodi im na hrvatski znakovni jezik misu u crkvi Gospe od Zdravlja, te emisiju na TV Jadran. Udruga joj je kao drugi dom koji održava i pazi da ništa ne nedostaje nabavljajući sve za potrebe Udruge. I sama dijete gluhih roditelja najbolje razumije sve njihove probleme te žrtvujući privatni život živi kako bi im pomagala. Nije stoga ni čudo što članovi Udruge za nju kažu: „Ona je naše uho. Uvijek nam je dostupna pa i vikendima. Ne možemo ništa bez nje. Brine o nama kao naša mama“.

Dina Levačić rođena je u Splitu gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, a 2014., upisuje Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu, smjer rehabilitacija. Plivanjem se počela baviti od svoje pete, a daljinskim plivanjem od devete godine. Teško je nabrojati sve nastupe i uspjehe postignute na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima, kao na svjetskom kupu. U okviru projekta Trostruka kruna, 2017., postala je prva u Hrvatskoj i šesta osoba na svijetu koja je, unutar 90 dana, otplivala tri maratona: 20 mostova Manhattana u duljini od 46 kilometara, te Catalina-Los Angeles i La Manche, oba duljine 34 kilometra. U 2018., u okviru projekta Velikih sedam preplivala je treći kanal - Molokai, ostvarivši drugo mjesto kod žena, te sedmo mjesto od ukupno 65 uspješnih preplivavanja. Iako je sve navedeno doista impresivno ono što Dinu čini doista velikom je njeno bavljenje humanitarnim radom za koje je dobila brojna priznanja, odlikovanje Republike Hrvatske „Red hrvatskog pletera“, nagradu Grada Solina i mnoge druge. Svake godine na blagdan Sv. Duje Dina pliva u humanitarne svrhe za udruge koje skrbe o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Svaki put kad dotakne prepunu splitsku Rivu, plivajući za one koji ne mogu i ukazujući na njih kao na ravnopravne članove društva, Dina Levačić pokazuje svoje veliko srce i primjer je svima kako se odricanjem i marljivim radom sve može postići.

SKUPNE NAGRADE

„Brački pupoljci“ udruga roditelja djece s teškoćama u razvoju otoka Brača, osnovana je 2009., kao odraz potrebe mladih obitelji da svojoj djeci, koja zahtijevaju posebnu skrb i njegu, osiguraju što kvalitetniji život na rodnom otoku. Od Grada Supetra Udruga je dobila prostor u Splitskoj, te isti opremila potrebnom opremom putem projekta Hrvatskog telekoma i zaklade-Hrvatska za djecu, a projekt su sami izradili. Zaposlili su logopeda, defektologa i fizioterapeuta. U sljedećim godinama Udruga „Brački pupoljci“, uz pomoć nadležnih ministarstava i u suradnji sa školama na otoku, osigurava psihologa, pomoćnike u nastavi, educira i izrađuje projekte. U suradnji s osnovnim školama Supetar i Pučišća otvorena su dva posebna odjela za djecu s teškoćama u razvoju, a zahvaljujući zalaganju članova Udruge sve jedinice lokalne samouprave osigurale su stručnu osobu za pomoć djeci vrtićke dobi. Za socijalno i humanitarno djelovanje Udruga je 2018-te dobila nagradu Grada Supetra. Zahvaljujući nesebičnom volonterskom zalaganju članova udruge roditelja djece s teškoćama u razvoju „Brački pupoljci“, mlade obitelji ostaju na rodnom otoku jer njihova djeca, ne izdvajajući se iz obitelji, dobivaju potrebnu pomoć okruženi ljudima koji ih prihvaćaju i vole.

Kulturno umjetničko društvo "Dalmacija" Dugi Rat osnovano je 8. ožujka 1967., s ciljem njegovanja tradicijskih običaja, plesova i pjesama Hrvatskog naroda, posebno dalmatinskog otočnog, obalnog i zagorskog podneblja. Društvo već preko 35 godina uspješno surađuje sa svjetski poznatim koreografom prof. Brankom Šegovićem, okuplja preko 200 aktivnih članova, dobitnik je niza nagrada i priznanja, te organizator mnogih kulturnih manifestacija na području općine Dugi Rat, a od prije pet godina domaćin je i Međunarodnog festivala folklora „Kolo, kolo, kolajna od zlata“. Djelatnost KUD-a "Dalmacija" ogleda se u solističkom i zbornom pjevanju pjevanju, dramskom aktivnošću, ritmičkoj sekciji, mandolinskom i tamburaškom orkestru i izvornom dalmatinskom klapskom pjevanju (muškom, ženskom i mješovitom). Mladi Dugog Rata, Duća, Sumpetra, Krila i Omiša, koji su svi članovi KUD-a Dalmacija, nastupima na brojnim smotrama i festivalima diljem svijeta, promiču našu regiju, njene gastro specijalitete, običaje Poljica, pjesme i plesove. Tako već 52 godine Kulturno-umjetničko društvo „Dalmacija“ iz Dugog Rata promiče našu bogatu kulturnu baštinu doprinoseći napretku i ugledu ne samo svoje Općine, već i Županije, Dalmacije i Lijepe naše.

Kulturno umjetničko društvo „Jedinstvo“ iz Splita, osnovano od strane radnika, težaka i splitskih intelektualaca kao pjevački zbor, svoj prvi koncert održao je, na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta Split, 20. prosinca 1919., te je jedno od najstarijih kulturno-umjetničkih društava u Republici Hrvatskoj. U svojoj dugoj povijesti KUD Jedinstvo gostovalo je u 33 zemlje na pet kontinenata, te osvojilo preko 70 međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja. Iz njegovih redova proistekli su poznati splitski i hrvatski umjetnici: Ivo Tijardović, Josip Hatze, Silvio Bombardelli, Jakov Gotovac, Ana Roje, Đeki Srbljenović, Ljubo Stipišić, Ratomir Kliškić, Ivica Čikeš i mnogi drugi. Jedinstvo se naročito ističe u radu s mladima u svojim školama folklora, gitare i mandoline kroz koje je, u 29 godina kontinuiranog rada, prošlo tisuće djece i mladih. Danas, u svom skromnom domu, niti deset metara iza pozornice HNK Split, KUD Jedinstvo djeluje s više od 500 aktivnih članova u raznim sekcijama. Kroz 100 godina svog djelovanja KUD Jedinstvo nije iznevjerilo načelo očuvanja splitske, dalmatinske i hrvatske narodne baštine i folklora, te ga s pravom prepoznajemo kao „zaštitnika tradicije“.

Nogometni klub Solin je najstariji solinski sportski klub čija je povijest započela daleke 1919. godine i s velikim uspjehom traje sve do današnjih dana. Osnovan je pod imenom Dioklecijan. Prvi predsjednik kluba je bio Marin KljakovićŠantić. Od 1924. klub nosi ime Jadro, a od 1931. Solin. Po odluci Gradskog vijeća Grada Solina, NK Solin je udruga od posebnog značaja za grad Solin, u prvom redu jer okuplja najviše dječaka i mladića na području grada Solina, preko 350 u 11 natjecateljskih kategorija. Iz Kluba je ponikao veliki broj kasnijih državnih reprezentativaca, igrača prvih liga raznih država, te treneri i izbornici državnih selekcija: Leo Lemešić i Stanko Poklepović. Klub se natjecao u gotovo svim rangovima Nogometnog saveza. Najveći uspjeh ostvario je u sezoni 1980/81 kada ulazi u drugu nogometnu ligu i Klub je s najdužim stažem u Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi. U sezoni 2000/01 natjecao se i u kvalifikacijama za Prvu hrvatsku nogometnu ligu. Klub je od 1996. godine organizator tradicionalnog Međunarodnog turnira dječaka „Tonči Boban Bebi“, u znak sjećanja i zahvalnosti na prerano preminulog legendarnog igrača i trenera Bebija. U rujnu 2001., ostvaren je san mnogih generacija solinskih nogometaša. Napravljena je monografija nogometnog kluba pod nazivom „BALUN POKRAJ JADRA - Od Dioklecijana do Solina Građe“, autora Jurice Gizdića

Udrugu sv. Jeronim osnovala je 2003., skupina mladih entuzijasta s ciljem da svojim djelovanjem doprinese boljitku svog mjesta - Kaštel Gomilice. Prve konkretne akcije bile su usmjerene na povećanje sadržaja zabave za mlade, uređenje okoliša i plaća te organiziranje humanitarnih akcija za pomoć obiteljima slabijeg imovnog stanja s područja grada Kaštela. Za program „Pomoć u kući i dnevni boravak za starije osobe“ Udruga je 2009- te dobila financijska sredstva od nadležnog ministarstva, te realizacijom tog programa intenzivira svoj rad u području socijalne skrbi. Pomoć u kući, Dnevni boravak za osobe treće životne dobi, Prenoćište za beskućnike, Dijete je djetetu prijatelj, samo su neki od programa i projekata ove udruge, uz niz humanitarnih akcija poput one tradicionalne „I njima je Uskrs“, a svakako treba spomenuti i Klapu sv. Jeronim, koja djeluje unutar udrugu. Vraćanje osmijeha na lica onih najpotrebitijih najveći je dar koji se može dati, a Udruga sv. Jeronim, upravo to poklanja svojim korisnicima.

Za beskrajan trag u hrvatskoj glazbi i hrvatskom  zajedništvu, koji je utisnuo ne samo svojim pjesmama i glasom, već i obiljem humanosti i domoljublja, a nadasve ljubavi koja ga je krasila, Počasnim građaninom Splitsko-dalmatinske županije posthumno je proglašen Oliver Dragojević. Povelja je uručena njegovoj obitelji prilikom Svečane sjednice na kojoj su dodijeljene nagrade za 2017. godinu.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Cynthia Hansell Bakić, sopranistica, operna diva, Amerikanka i hrvatska nevjesta u Split je došla živjeti sa samo 22 godine. Odrasla je u Virginiji u SAD-u, a pjevanjem se bavila još kao dijete, pa je već kao 11-godišnjakinja imala zavidnu zbirku nagrada. Debitantski nastup imala je na Peristilu, 1972. godine, ulogom Leonore u Trubaduru, a tada je upoznala i svog supruga Antu Bakića. Velikim koncertom u splitskom HNK-a proslavila je 2013.-te, 40 godina uspješne karijere tijekom koje je tumačila više od 60 glavnih uloga. Redovita je profesorica u trajnom zvanju solo pjevanja Muzičke akademije u Zagrebu i Umjetničke akademije u Splitu. Cynthia Hansell Bakić visokom naobrazbom i širokom kulturom do maksimuma je razvila prirodnu nadarenost osvajajući blistavim glasom i cjelovitošću umjetničke kreacije. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja: Nagrade Grada Splita, Nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za iznimna dostignuća u kulturi i mnogih drugih. Doprinos Domovinskom ratu dala je ne smo mnogim dobrotvornim koncertima nego i kao promicateljica Hrvatske u svijetu, šireći istinu o ratu u Hrvatskoj. Svoje znanje i iskustvo, s istom životnom radošću i umjetničkom znatiželjom, Cynthia Hansell Bakić danas prenosi na mladi naraštaj.

Anđelko Mrkonjić rođen je 21. kolovoza 1946. godine u Slivnu. Diplomirao je na fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci 1976., a poslijediplomski studij završava na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje 1988., stiče i znanstveni stupanj doktora znanosti iz područja društvenih znanosti, polje pedagogije, obranom doktorske disertacije „Pedagoško-andragoški činioci kvalitete srednjeg obrazovanja“. Obnašao je mnoge funkcije: predstojnika Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru, pročelnika Zavoda za filozofiju, pedagogiju, psihologiju i sociologiju, pročelnika Odjela za pedagogiju, šefa katedre za institucionalnu pedagogiju i član je Senata Sveučilišta u Zadru. Sudjelovao je u više znanstveno-istraživačkih projekata, objavio osam knjiga, 45 znanstvenih i stručnih radova. Dobitnik je niza priznanja i državne Nagrade Ivan Filipović za promicanje pedagoške teorije i prakse osobito za doprinos u razvitku srednjeg obrazovanja. Uvršten je Hrvatsku opću enciklopediju. Uz sve to ističe se njegov samoprijegorni volonterski rad i nemjerljiv doprinos očuvanju kulturne baštine zbog čega ga s pravom možemo nazvati - pedagogom zavičajne baštine.

Mons. Slobodan Štambuk rođen je 1. ožujka 1941. u Selcima, na otoku Braču, od oca Josipa i majke Nedjeljke-Perice rođene Jakšić. Gimnaziju i studij teologije završio je u Zadru. Za svećenika Hvarske biskupije zaređen je 1966., u Selcima na Braču. Vršio je službe u Pražnicima, Gornjem Humcu, Nerežišćima, Supetru i Škripu na Braču, u Vrisniku, Pitvama Vrbanju i Svirču na Hvaru. Sveti Otac Ivan Pavao II. imenovao ga je hvarskim biskupom 1989. Svoju biskupsku službu stavio je pod zaštitu Blažene Djevica Marije, a riječi sv. Ivane Arške koje je uzeo za geslo: „Neka je Bog uvijek prvi poslužen“ dosljedno je, u svom životu i svećeničkom pozivu, provodio u djelo vodeći brigu o duhovnim i materijalnim dobrima povjerene mu biskupije, a osobito svećeničkih zvanja. Član je Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu. Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji vodio je Vijeće za pomorce i istodobno se brinuo za Rome, potom je vodio Vijeće za turizam, te predsjeda Vijećem za misije. Papa Franjo prihvatio je odreknuće mons. Slobodana Štambuka 9. ožujka 2018. I kako je i sam u jednom intervjuu citirao Šenou: „“U tvojoj svijesti hvala ti je trudu, s poštena lica teče pošten znoj, i nijesi, brate, živio zaludu, kad jesi svoj.”

OSOBNE NAGRADE

Ivana Jurčević rođena je 2. ožujka 1982., u Aržanu. Supruga je razvojačenog branitelja i majka dvoje djece. „Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Ivana Jurčević“ registrirano je za djelatnost uzgoja i prodaje ovaca, proizvodnju mlijeka i sira. Tijekom godina proširuje stočni fond te pored proizvodnje mlijeka i sira njen OPG nudi mesne i peradarske proizvode te ratarske kulture. Uzgoj se temelji na prirodnoj ispaši čime potiče domaću, ekološku proizvodnju. OPG Ivana Jurčević član je LAG-a ADRION. Za razvoj svog obiteljskog gospodarsva Ivana je koristila potpore iz državnih i županijskih sredstava, kao i sredstva iz EU fondova. OPG je jedini izvor prihoda obitelji Jurčević. Nadamo se da će ova Nagrada biti poticaj Ivani i njenoj obitelji za nastavak uspješnog rada, ali i primjer drugima kako se marljivim radom i upornošću može uspjeti.

Ana Lešina rođena je 8. kolovoza 1980., u Splitu. Specijalistički diplomski stručni studij završila je u Zagrebu i stekla zvanje diplomiranog fizioterapeuta - modul neurofizioterapije. Ana potječe iz obitelji koja njeguje senzibilitet za potrebite i pruža im pomoć. Kada je bila djevojčica s bakom je prikupljala pomoć koju bi zatim dostavljali u “Crveni križ”. Tu nesebičnost i potrebu da pruži pomoć potrebitima prenijela i u svoj volonterski rad. Godinama volontira u splitskoj udruzi Zvono, za osobe s intelektualnim teškoćama, te u udruzi “Parkinson i mi”. Za svoj volonterski rad u udruzi „Zvono“ 2007. i 2008. godine dobitnica je nagrade „Zlatni volonter“. Njen dugogodišnji rad je prepoznat i na državnoj razini gdje je dobitnica nagrade „Ponos Hrvatske“ za 2016. godinu. Dobitnica je „Godišnje nagrade grada Splita za 2016. godinu“ zbog pružanja pomoći potrebitima, društveni angažman i humanitarno - volonterske aktivnosti. Neprestano radi na stručnom usavršavanju te je završila brojne tečajeve i to stečeno znanje primjenjuje u radu s pacijentima čije su joj potrebe ispred vlastitih, a jedina plaća - osmijeh onih kojima pomaže.

Mirko Matijaš rođen je 20. rujna 1957., u Nevestu, općina Unešić. Zvanje profesora stekao je na Studiju prirodoslovno-matematičkih i odgojnih područja. Od 1991., ravnatelj je OŠ Ivan Duknović u Marini. S istom radošću i entuzijazmom koji ga krase u radu s djecom Mirko Matijaš se posvetio sportu, poeziji, fotografiji i ekologiji. Objavio je stotine intervjua, reportaža i fotoreportaža u Sportskom novostima i Slobodnoj Dalmaciji na temu sporta u Splitu i Dalmaciji. 1989., bio je trener ŽNK Jugoplastika, a 1996., sudjeluje u osnivanju NK Zagora iz Unešića. Autor je brojnih izložbi fotografije: Zagora u slici, Ivan Duknović, Krš Hrvatske, Cvijeće Dalmatinske zagore, Zagora u mom oku. 2001., dobio je prvu nagradu za najposjećeniju izložbu u povijesti Splita pod nazivom „Fala ti Gorane“. Iste godine pokreće prema UNESCU, u suradnji sa prof. Joškom Ćaletom, zaštitu ojkalice kao nematerijalne kulturne baštine. Aktivan je član udruge Kulturni sabor Zagore od njenog osnivanja 2008. Autor je rada Zagora-nogometno čudo s Borovišta, koautor rada Školstvo na području općine Marina. Sudjelovao je u organizaciji niza skupova: Gospodarske mogućnosti Zagore i optimalnog iskorištavanja, Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori. Autor je stihova pjesme Hrvatski ponos, po kojoj je kninska bolnica dobila ime, stihova Odrišenje kralja Zvonimira, Iznad svih Hrvatska i Sačuvajmo našu planetu. Trenutno piše knjigu Evo nas jopet. Mirko Matijaš primjer je mladima kako entuzijazam i ljubav uvijek donose priznanje, a koje mu i mi ovom Nagradom odajemo.

Vlatko Perković, član Hrvatskog društva književnika, doktor znanosti s područja književnosti i kazališta, rođen je 22. kolovoza 1936. godine u Klisu. Predavao je na splitskom odjelu Akademije dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, na Umjetničkoj akademiji u Splitu - kolegiju dramaturgije. Usporedo s redateljskim i pedagoškim radom piše teorijske rasprave iz dramaturgije i teatrologije. Dobitnik je nagrade na Marulićevim danima, Nagrade grada Splita, Demetrove nagrade za životno djelo, te nagrade Emanuel Vidović za životno djelo u umjetnosti i niza drugih. Monografija „Vlatko Perković-život u umjetnosti“ kronološki je i autentičan prikaz postignuća u umjetnosti i kulturi Vlatka Perkovića kao: glumca, redatelja, teatrologa i kazališnog kritičara, dramskog i proznog pisca. U 2017., objavljena je njegova knjiga Stvarnost i umjetnička stvarnost djela, gdje autor analizira formiranje umjetničkog sadržaja u odnosu na povijesnu istinu stvarnih događanja i na ideološki angažman pisca prema stvarnosti. U drami Pustinja, objavljenoj također 2017., u središte pozornosti autor stavlja čovjeka, pojedinca, suočenog s izazovima suprotstavljenih etičkih normi življenja, kojem se, kao jedina alternativa izbora, u obrani od lažnog svjedočenja, nameće njegova savjest. O njegovoj težnji za svjedočenje istine naše povijesti i naše umjetnosti najbolje svjedoče njegove riječi iz knjige Stvarnost i umjetnička stvarnost djela, u posveti Našim unucima: „Mnogi misle da je najbolje s prezirom odšutjeti kako povodljivci prodaju istinu. Ali ja ću ipak zaustiti, iako nemam iluziju da bi im to moglo pomoći da se othrvaju silini želje da uvijek budu u trendu izdajući istinu. Učinit ću to radi naših unuka, da oni ne misle da smo svi bili slijepi, da nismo imali pojma što čine“.

Vlado Sunko rođen je 10. svibnja 1954., u Splitu. Glazbeni pedagog, dirigent i skladatelj, studij glazbene teorije završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1979. Od 1982. do 1992., bio je profesor teorijskih predmeta i dirigent djevojačkog zbora u Srednjoj glazbenoj školi Josip Hatze u Splitu. Utemeljitelj je i prvi voditelj Zbora dječaka, redoviti je profesor na odjelu Glazbene umjetnosti pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Sveučilište mu 2006., dodjeljuje plaketu za doprinos razvoju splitskog Sveučilišta. Uz to, dobitnik je i niza drugih nagrada i priznanja: Nagrade grada Splita, te najveće nagrade za kulturu na državnoj razini - Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Ravnanje Muškim pjevačkim zborom Brodosplit (danas Gradski zbor Brodosplit), preuzima 1988., te s njim osvaja brojne nagrade na domaćim i inozemnim natjecanjima. Od njegovih radova treba izdvojiti Zlato Gospine milosti, kantatu za soliste, zbor i instrumentalni ansambl, simfonijsku poemu In memoriam, Koncert za mandolinu i orkestar, Missu, za soliste, muški zbor i orkestar, Rapsodiu rusticu, za komorni ansambl i kantatu Priča kliških uskoka. Do sada je ostvario četrnaest nosača zvuka, od kojih deset sa Brodosplitom, dva sa zborom Umjetničke akademije u Splitu i dva sa mandolinskim orkestrom Sanctus Domino. Želimo prof. Vladi Sunku da još mnogo godina vodi i usmjerava generacije zaljubljenika u zborsko pjevanje i sklada glazbu koja će obogatiti glazbenu kulturu ne samo naše Županije nego i domovine Hrvatsk

SKUPNE NAGRADE

Vatrogasno društvo osnovano je 15. siječnja davne 1938. godine kao Industrijska Vatrogasna četa tvornice "LA DALMATIENNE" i tako djeluje sve do 1984. godine kada prelazi u teritorijalno Dobrovoljno Vatrogasno Društvo bivše općine Omiš. Nakon što je osnovana općina Dugi Rat, DVD «DALMACIJA» izlazi iz Vatrogasne zajednice općine Omiš i postaje zasebno Dobrovoljno Vatrogasno Društvo s područjem požarne odgovornosti u općini Dugi Rat. U proteklih 80 godina postojanja, društvo nije nikad prestalo s radom niti je taj rad ikad bio doveden u pitanje, a svi problemi rješavani su zahvaljujući velikoj upornosti, zajedništvu i profesionalnosti, koji su oduvijek krasili ovo Društvo. Operativni članovi društva sudjelovali su na svim velikim požarima od Zadra do Dubrovnika uključujući i otoke, te su za svoj angažman i hrabrost u tim akcijama bili nagrađeni. Za svoj doprinos u gašenju velikih požara na otocima Pelješcu i Hvaru, 1998. i 1999. godine, članovi Društva dobili su najviša državna priznanja. Zasigurno najtužnija godina u radu društva je bila 1985. kada je član Društva Zdravko Rakela-Bembo izgubio svoj mladi život boreći se protiv katastrofalnog požara na otoku Korčuli. Njemu u čast DVD "DALMACIJA", svake godine u Dugom Ratu, organizira memorijalni malonogometni turnir vatrogasnih ekipa koji nosi njegovo ime. Danas Društvo broji 80 aktivnih članova od čega je 47 članova vatrogasne postrojbe. Svi članovi Društva su volonteri. Zbog doprinosa na svim područjima zaštite ljudi i imovine Društvo je steklo mnogo prijatelja i simpatizera u svim krajevima Republike Hrvatske i u inozemstvu, a njegovu vrijednost prepoznaju i mladi svojim uključivanjem u rad Društva.

Muški pjevački zborom Brodosplit (danas Gradski zbor Brodosplit), osnovan je 1972. godine. Ima veoma raznolik repertoar od renesansnih majstora do suvremenih autora, uz osobito njegovanje tradicije užeg zavičaja, odnosno dalmatinske pučke i koncertne pjesme. Zborom su od njegova osnivanja ravnali ugledni pedagozi i dirigenti: prof. Daniel Šeparović i prof. Josip Veršić, a od 1988. godine skladatelj i dirigent Vlado Sunko. Nemoguće je nabrojati sve vrijedne nagrade i priznanja koje je Brodosplit dobio za svoj rad diljem domovine i na međunarodnim natjecanjima: tri nagrade i medalju Grada Splita, nagradu Splitsko-dalmatinske županije za tridesetogodišnji uspješni rad, prvu nagradu u Budimpešti i Pragu, zlatnu medalju na Svjetskim zbornim igrama u Xiamenu u Kini, naslov olimpijskog pobjednika na Zbornoj olimpijadi u Linzu titulu Šampiona Svjetskih zbornih igara u Grazu , dvije zlatne medalje u kategorijama muških zborova i sakralne glazbe, te naslov apsolutnog pobjednika u kategoriji muških zborova na međunarodnom natjecanju zborova "Canta al mar”, zlatne plakete u kategoriji muških zborova sakralne glazbe, kao i posebnu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda za najbolje izvedeno djelo Roberta Schumanna na međunarodnom natjecanju „Robert Schumann". Predsjednik Republike dodijeljuje im 2013., Povelju Republike Hrvatske za osobite zasluge za kulturu povodom 40. obljetnice uspješnog djelovanja. Zahvaljujući predanom radu, broju nastupa, zanimljivosti programa, vrijednosti interpretacije, osebujnoj zvučnosti i kompaktnosti glasova, Gradski zbor Brodosplit jedan je od najcjenjenijih zborova u Hrvatskoj.

Podvodno istraživački klub „Mornar“, najstarija je amaterska ronilačka udruga na Jadranu. Počeci djelovanja sežu u daleku 1958. godinu, najprije kao sekcija pri Savezu izviđača Hrvatske pod prvim nazivom „Podvodni izviđači“ a koristio je i naziv „Frogman“ ili u prijevodu „čovjek žaba“. Od 1960. godine djeluje samostalno pod imenom „Podvodno istraživački klub „Mornar“ kao najmlađi član u velikoj obitelji pomorskih klubova Sportskog društva „Mornar“. Klub ima jedinstven kontinuitet rada u odgoju i obrazovanju ronilaca, istraživanju podmorja, hidroarheologiji i ronilačkom sportu, te razvija sve vidove podvodnih aktivnosti na korist odgoja mladih Splita, Dalmacije i Hrvatske. Dao je nebrojene državne rekordere, prvake države (preko 230 pojedinačnih prvaka) i reprezentativce u ronilačkim sportovima. U suradnji sa liječnicima istraživačima Instituta pomorske medicine RM, 1986. godine pokrenut je prvi stručni časopis za medicinu i sigurnost ronjenja JUSMER. U Domovinskom ratu, od jeseni 1991 godine, cjelokupno članstvo i sva materijalna sredstva kluba bili su kadrovski i logistički temelj stvaranja Hrvatske ratne mornarice i nosioci aktivnosti u provedbi specijalnih ronilačkih visokopovjerljivih i složenih zadataka. Podvodno istraživački klub „Mornar“ je prvi u Hrvatskoj pokrenuo program rehabilitacije i resocijalizacije branitelja invalida i kadrovski i organizacijski pripomogao utemeljenju novih ronilačko ekoloških udruga ronilaca branitelja, HVIDR-e Split, ronilačko ekoloških klubova Solin i Podstrana. U očuvanju i zaštiti podmorja Mornar je organizirao veliki broj eko akcija pod nazivom „TERRA ADRIATICA“ podižući svijest o nužnosti očuvanja ljudskog okoliša a napose mora i podmorja. Klub kao, pokretač jedinstvenih programa u razvoju sportskog i profesionalnog ronjenja, u zaštiti i očuvanju povijesno-kulturnog i prirodnog blaga što ga kriju dubine Jadrana, te u mnogim drugim društveno korisnim segmentima, koji definiraju ronjenje u najširim oblicima djelovanja, u djelo provode ono što mornarevci često znaju kazati: „Mi živimo more“

Jedna od najelitnijih postrojbi Hrvatske vojske na južnom bojištu 72. bojna Vojne policije, osnovana je u Splitu je 13. prosinca 1991. godine. Postrojba, osnovana iz Samostalne satnije Vojne policije Četvrte brigade, prošla je sva dalmatinska bojišta, ali i ona u BiH, kroz akcije koje su prethodile “Oluji. Tijekom Domovinskog rata kroz postrojbu je prošlo oko 2 500 pripadnika koji su uz borbene obavljali i redovne vojnopolicijske zadaće za što su dobili najviša priznanja. Na oltar Domovine živote je položilo 12 pripadnika 72. bojne Vojne policije. Udruga branitelja veterana Vojne policije 72. bojne Split osnovana je 2010. Članovi udruge svakodnevno su angažirani u humanitarnim, kulturnim i sportskim aktivnostima, pomažu obiteljima poginulih branitelja, razvojačenim braniteljima u svezi statusnih pitanja, sudjeluju u organizaciji sjećanja na poginule i umrle branitelje, surađuju sa srodnim udrugama. Udruga je aktivni član Koordinacije borbenih postrojbi Domovinskog rata Splitskodalmatinske županije. Svojim nesebičnim zalaganjem Udruga otima zaboravu doprinos postrojbi Splitskodalmatinske županije u Domovinskom ratu i promiče istinu o Domovinskom ratu.

Franjevci provincije Presvetog Otkupitelja su najbrojnija muška redovnička zajednica na području Splitsko-makarske nadbiskupije. Sjedište provincijske uprave nalazi se u Splitu, a vrhovne u Rimu. Provincija je osamostaljena 1735. godine, odcjepljenjem od Bosanske provincije, i do 1743. godine nosila je naslov Franjevačka provincija sv. Kaja, pape i mučenika, a od tada nosi naslov Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja. Na područjima na kojima su pastoralno skrbili članovi Provincije, Srbi su u Domovinskom ratu (1991.-1995.) okupirali gotovo trećinu Provincije, velikim dijelom su oštetili ili do temelja srušili crkve i župske kuće. Franjevci su morali s narodom dijeliti tužnu sudbinu izbjeglica, pomažući mu duhovno i materijalno. Nakon oslobođenja 1995., vratili su se s narodom na zgarišta pomažući u obnovi. Prije 50 godina, u vrijeme kada je sve moralo biti marksistički obojano, te svećenici i profesori nisu nigdje ništa mogli objaviti, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, osnovala je godišnjak Zbornik »Kačić« u kojem se raspravlja o temama iz hrvatske kulturne prošlosti. Pokrenuta je i »Knjižnica Zbornika 'Kačić' - monografije, dokumenti, građa, u kojoj je objavljeno 59 svezaka. Osim Zbornika „Kačić“ pokrenuto je i nekoliko nizova u kojima je objavljeno 30-ak svezaka. Zbornik »Kačić« objavljuje znanstvene radove iz hrvatske kulturne i religiozne prošlosti s osobitim obzirom na Franjevački red i zajednice nadahnute franjevačkom karizmom. U zborniku je surađivalo preko 380 znanstvenika među kojima 30-ak akademika iz Domovine i 17 iz drugih država. Zbornik je svojim izdanjima dao doprinos znanosti i kulturi, koji premašuje granice Hrvatske.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Marija Jović majka je Josipa Jovića, hrvatskog redarstvenika, junaka hrvatskog Domovinskog rata, koji je, među prvima, stao na branik Domovine. Majka, koja je uvijek ostavljala vrata otvorena - ako joj se sin vrati. Ali Josip se nije vratio. Poginuo je na Krvavi Uskrs 1991., na Plitvičkim jezerima i prva je hrvatska žrtva, među tisućama, u Domovinskom ratu. Metak koji je pogodio Josipa Jovića bio je usmjeren na višestoljetnu težnju hrvatskog naroda za samostalnom i suverenom hrvatskom državom. Marija Jović dostojanstveno se nosila s najtežim gubitkom ponosna što je, ono najdragocjenije što je imala - život svog sina, dano za slobodu i našu Hrvatsku. Majka Hrabrost simbol je svih majki koje su izgubile svoju djecu u Domovinskom ratu.

Prof. dr. Mate Matas dvije godine obnašao je i dužnost pomoćnika ministra prosvjete i športa, a u njegovoj su nadležnosti bili poslovi vezani za programiranje, udžbenike i razvoj. Za rezultate postignute na toj funkciji, a posebno one vezane za uvođenje hrvatskog školskog sustava u nekad okupirano Hrvatsko Podunavlje, odlikovan je Spomen medaljom Grada Vukovara. Desetljećima je ime Zagore pratio epitet terra incognita. Istražujući proteklih nekoliko desetljeća povijesne, geografske, gospodarske, demografske i druge posebnosti Zagore i objavivši preko 150 radova, najvećim dijelom na temu Dalmatinske zagore, prof. dr. Mate Matas dao je značajan doprinos boljem poznavanju nekadašnje dalmatinske Terra incognite.

Msgr. dr. Mile Vidović, svećenik i crkveni povjesničar, autor je više knjiga o hrvatskoj crkvenoj povijesti među kojima "Povijest Crkve u Hrvata", "Splitsko-makarska nadbiskupija" i "Povijest župa doline Neretve". Obnašao je više službi u Crkvi među kojima voditelja Nadbiskupske kancelarije u Splitu, generalnoga vikara i arhiđakona metropolitanskoga kaptola u Splitu, te ravnatelja Nadbiskupijske klasične gimnazije "Don Frane Bulić" u Splitu. Trenutno radi na knjizi Svećenici splitsko-makarske nadbiskupije žrtve II. svjetskog rata i poraća. Osim knjiga dr. Vidović svojim je radovima sudjelovao i u raznim zbornicima, časopisima i novinama. Papa Pavao VI počastio ga je naslovom monsinjora 1970., a papa Ivan Pavao II naslovom počasnog prelata 1981.

OSOBNE NAGRADE

Časna sestra Darija Ivka Bota, nakon završene osnovne škole, osjetivši poziv za služenje Gospodinu i bratu čovjeku, pristupa 1961., zajednici Školskih sestara franjevki na Lovretu. Inicira 1992., osnivanje Udruge mladih „Isus je put“ koju do danas aktivno vodi. Udruga okuplja mlade iz svih srednjih škola naše Županije i ima niz sekcija: karitativno djelovanje, ekološko, dramsko, tehničko i glazbeno djelovanje. Njenu osobnost i punoću ljubavi, osobito prema mladima najbolje svjedoče njene riječi: „Potrebno je raditi s mladima i ulagati u mlade. Tako ćemo ih najbolje očuvati od raznih poroka i hedonizma, koji vrebaju njihove mladenačke živote. Oni su naša nada i naša budućnost, a na nama je da ih što kvalitetnije pripremimo za život, a oni će nastaviti gdje smo mi stali“.

Ivan Grljušić pjesnik, pripovjedač, esejist, romanopisac, dramski pisac, antologičar i nakladnik. Okušao se u gotovo svim književnim rodovima i autor je preko 30 knjiga od kojih su pojedine prevedene na nekoliko svjetskih jezika. Hrvatska televizija, u režiji Petra Krelje, snimila je o njemu film „Vrutak vedrine“. U bogatom stvaralačkom opusu su knjige pjesama: Bez naslova, Krhotine pjesama, Molitva, Pjesma, poeme: Domovina, Tjedan, Ne sagradi grada, haiku poezija: Kaktusov cvijet, Prsten planina, Zeleno buja svibanj, romani: Put u mir, Pakleni turisti, Amerika-Amerika, pripovjetke: Tri sunca, Komunističke priče, Voltaireova smrt, brojni eseji, rasprave, studije i kritike.

Ivan Ugrin, novinar i publicist, novinarsku karijeru započeo je u „Slobodnoj Dalmaciji“, gdje je, u proteklih dvadesetak godina, obavljao različite poslove, od reportera u gradskoj rubrici, novinara do urednika vjerskog portala ,,Misija“. Za uređivanje ,,Foruma" dobio je nagradu ,,Marija Jurić Zagorka" Hrvatskog novinarskog društva. Tijekom dosadašnjeg profesionalnog novinarskog rada najviše je pratio teme iz područja religije i kršćanstva, osobito ono što se događa u Katoličkoj crkvi, kao najvećoj i najutjecajnijoj vjerskoj zajednici u Hrvatskoj. Dobitnik je i nagrade Hrvatskoga društva katoličkih novinara ”za izuzetna novinarska postignuća i svjedočenje evanđeoskih vrijednosti putem sredstava društvenih komunikacija”.
Vanjski je član Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, te član Matice hrvatske.

Ana i Lucija Zaninović, članice Taekwondo kluba Marjan, rođene su 26. lipnja 1987. godine u Splitu. Športsku karijeru započele su s 13. godina u maloj školskoj dvorani uz vodstvo trenera Tonija Tomasa. Uz bogatu športsku karijeru uspješne su studentice stručnog studija Športskog menadžmenta na Visokoj školi AspirA. Ana Zaninović je, uz Blanku Vlašić i Janicu Kostelić, najtrofejnija hrvatska športašica u olimpijskim športovima sa ukupno šest medalja od kojih čak četiri na svjetskim prvenstvima. Unatoč brojnim ozljedama uspjela je izboriti odlazak na XXXI Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. Lucija Zaninović jedini je taekwondo športaš sa tri uzastopna zlata na europskom prvenstvu. Osvojila je prvu medalju za grad Split u borilačkom športu na Olimpijskim igrama. Uvjerljivo je vodeća na svjetskoj ljestvici za Olimpijske igre u Rio de Janeiru. Ana i Lucija Zaninović odlikovane su Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara za izuzetni doprinos promicanju taekwondoa na samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Napravile su povijesni uspjeh plasiravši se, drugi put zaredom, na olimpijske igre kao jedine taekwondo blizanke u Hrvatskoj i u svijetu. A mi se nadamo i želimo im da postanu i prve taekwondo blizanke koje će osvojiti olimpijske medalje.

SKUPNE NAGRADE

Plivački klub „CIPAL“ iz Splita okuplja plivače sa svim oblicima tjelesnog invaliditeta s područja Splitsko-dalmatinske županije. Ove godine obilježava 10 godina uspješnog rada.
Od 2012. Klub je, zajedno sa paraolimpijskim odborom, organizator međunarodnog otvorenog prvenstva Hrvatske u plivanju za osobe sa invaliditetom. Na ovom međunarodnom otvorenom prvenstvu 2015-te nastupilo je 14 plivačkih klubova osoba sa invaliditetom iz Hrvatske i 11 inozemnih reprezentacija. Ovo takmičenje je ušlo u Svjetski program službenih takmičenja paraolimpijskog Svjetskog saveza plivanja. Najznačajnije od svega su ljudske vrijednosti koje Klub promiče u svom radu dajući tim mladim ljudima podršku i samopouzdanje, jačajući ih u uvjerenju da ne postoje ograničenja ako smo spremni prihvatiti izazov.

Već dugi niz godina Sinjsko pučko kazalište ostvaruje značajne rezultate na smotrama i festivalima, kako u Hrvatskoj, tako i izvan granica Lijepe Naše. Iz dana u dan povećava se broj aktivnih članova kazališta, a osnovane su i nove sekcije: dječji dramski studio i dramski studio mladih. Kazalište je i nositelj brojnih nagrada i priznanja za izvedene predstave. Članovi Sinjskog pučkog kazališta održali su niz humanitarnih predstava: za štićenike doma „Juraj Bonaći“ i Doma za mladež „Maestral“, centra „Fra Ante Sekelez“ i druge. Već šest desetljeća Sinjsko pučko kazalište svojim uspješnim radom obogaćuje društveni i kulturni život grada Sinja i Splitsko-dalmatinske županije.

„Osmjeh“ - udruga roditelja djece s posebnim potrebama iz Vrgorca, započela je s radom 2003., u želji da osigura jednake mogućnosti djeci i osobama s posebnim potrebama, osobama s invaliditetom, djeci i mladima s poteškoćama u razvoju. U tom cilju Udruga pokreće i provodi projekte koji imaju za cilj pomoć djeci sa posebnim potrebama u svladavanju njihovih svakodnevnih potreba i što boljoj socijalizaciji u društvu, kroz zagovaranje njihovih prava, senzibiliziranje javnosti, edukaciju i informiranje. Udruga skrbi i pomaže roditeljima dvadesetoro djece.

Udruga veterana i prijatelja 141. brigade HV, Split osnovana je u lipnju 2007., s ciljem promicanja vrijednosti i istine o Domovinskom ratu i doprinosu postrojbi Hrvatske vojske iz Splitsko-dalmatinske županije, a posebno 141. brigade. Udruga broji oko 500 članova, većinom dragovoljaca koji su bili nositelji svih borbenih djelovanja Hrvatske vojske u raznim postrojbama kao vojnici, dočasnici i časnici. Brigada je za doprinos u Domovinskom ratu odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog. Aktivnosti Udruge su brojne. Nagrada Udruzi veterana i prijatelja 141. brigade Hrvatske vojske priznanje je, ne samo Udruzi, već pripadnicima svih postrojbi, a posebno onima koji su dali svoj život braneći Domovinu.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Prof.dr.sc. Branimir Lukšić, rodio se u Splitu 1935., a preminuo 3. studenog 2014. Bio je hrvatski pravni stručnjak, publicist, političar i katolički intelektualac. Studirao u Zagrebu gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu 1959., a titulu doktora znanosti stekao je 1974. Bio je višegodišnji profesor trgovačkog prava na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Objavio je veliki broj znanstvenih i stručnih radova u nizu zbornika i časopisa. Osim pravnih tema pisao je i o etičkoj dimenziji u gospodarstvu i potrebi nove ekonomske paradigme, krizi suvremenog obrazovanja, etici u postutopijskom razdoblju i drugim temama. O aktualnim političkim pitanjima, odnosu crkve i države i hrvatskoj povijesti pisao je kolumne u Slobodnoj Dalmaciji, Hrvatskom fokusu, časopisu Crkva u svijetu i drugim medijima. Političku djelatnost obnašao je u gradu Splitu, kao gradski vijećnik 90-tih, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji na funkciji župana od 1997., do 2003. Bio je i kandidat na izborima za Hrvatski sabor. Smrću Branimira Lukšića izgubili smo dragog čovjeka, istaknutog stručnjaka i pedagoga omiljenog među svojim studentima, čovjeka široke kulture, volje i smisla za zanimljivo anegdotsko kazivanje. Svojim javnim djelovanjem ostavio je trag u mnogim segmentima života Županije i pridonio boljitku hrvatskog društva.

Prof.dr.sc.fra Marijan Mate Mandac rođen je 1939., u Brnazama. Studirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je na Katoličkom sveučilištu u Belgiji, obranivši disertaciju na latinskom jeziku o povijesti kršćanske literature. Dugo godina predaje teologiju na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj, te na Institutu za teološku kulturu laika i Katehetskom institutu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nakon osnivanja Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu 1999., prelazi u Split i postaje prvi pročelnik Katedre za povijest kršćanske literature. U starosnu mirovinu odlazi završetkom akademske godine 2004/2005. Uz redovita predavanja svoj cijeli radni vijek bavio se teološkim istraživanjem i pisanjem. Svoje studije, članke i knjige objavljivao je u prestižnim teološkim časopisima i izdavačkim kućama. Prigodom 70. obljetnice života u njegovu čast objavljen je obiman Zbornik znanstvenih radova.

Anđelko Rađa jedan je od rekordera darovatelja krvi na području Splitsko-dalmatinske županije. Prvi put darovao je krv 7. rujna 1972. u dvadesetoj godini života i od tada neprestano darivajući krv darovao je 160 doza. Njegovih darovanih nešto više od 70 litara krvi spasilo je brojne živote stanovnika naše Županije i pomoglo u ozdravljenju brojnim pacijentima. Anđelko Rađa krv je počeo darivati iz humanih razloga, a to je upravo pravi motiv svakog istinskog darovatelja krvi. Svojim primjerom poticao je i motivirao druge pojedince u svojoj obitelji, među prijateljima, kolegama i u radnoj sredini. Dobitnik je više zahvalnica i priznanja od kojih izdvajamo: Odličje „Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske“ i Zahvalnicu Hrvatskog Crvenog križa za dugogodišnji doprinos na animaciji i okupljanju darivatelja krvi.

OSOBNE NAGRADE

Ivica Bašić nadasve je ustrajan humanist, poznat u svojoj sredini po želji i volji da pomogne u svakom trenutku onima kojima je pomoć potrebna. Još davne 1997., uključuje se u rad Udruge tjelesnih invalida "TOMS" iz Trogira, a 2006., postaje njezin predsjednik i na toj funkciji je i danas. Svojim djelovanjem omogućio je realizaciju projekata važnih za Udrugu. Jedan od projekata je i poludnevni centar za djecu s teškoćama u razvoju. Četiri godine bio je predsjednik karnevalske udruge "Rašpin Jute", član predsjedništva KUD-a "Kolo", te dopredsjednik Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida. Jedan je od pokretača humanitarnih akcija "Vinskom cestom do humanosti i dobrote", "Hvala ti moj dobri anđele", te humanitarnog koncerta "Klape pivaju, a pisma liči". Njegova udruga „TOMS“ već tradicionalno organizira akciju "Moje svjetlo za moj Vukovar".  Dobitnik je osobne nagrade Grada Trogira 2010.

Petar Fabjanović je čitav svoj život samozatajno posvetio radu za dobrobit zajednice u kojoj živi. Od samog početka sudjeluje u osnivanju Zavičajnog muzeja otoka Brača u Škripu, obnovi zgrade i kule, prikupljanju eksponata i njihovih replika i organiziranju stalnog postava Muzeja. U suradnji s Konzervatorskim zavodom radio je na projektima obnove bračkih crkvica sv. Ivan i Teodor u Bolu, sv. Mihovil u Dolu, sv. Duh u Škripu i drugim. Vodio je desetogodišnje radove na obnovi ermitaže Blaca. Jedan je od osnivača Udruženja obrtnika Brač gdje 16 godina obnaša dužnost predsjednika i predstavlja bračke obrtnike u Skupštini Hrvatske obrtničke komore. Počasni je član Zaklade „Otok Brač-negdje između mora i zvijezda“ čiji rad ne samo da pomaže donacijama već i aktivno sudjeluje u istraživanju i očuvanju bračke baštine.

Mr.sc. Ivan Kozlica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu stekao je znanstveno zvanje magistra znanosti, obranivši rad pod naslovom Stradanje civilnog stanovništva sinjskog kraja 1944. Od tada ne prestaje njegov interes i predani istraživački rad o masovnim pokoljima počinjenim uz rijeku Cetinu u Drugom svjetskom ratu. "Dok god se žrtvama Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj ne priđe sa znanstvene strane, dokle god se njima bave ideologije a ne povjesničari, to će pitanje biti kamen spoticanja i nikad završeni spor među hrvatskim građanima čiji su očevi i djedovi pripadali različitim stranama u krvavom obračunu ideologija, koji našoj državi nije donio ništa dobro". To je pristup povjesničara Ivana Kozlice, čiji je dvanaestogodišnji istraživački rad rezultirao knjigom "Krvava Cetina – Masovni pokolji u cetinskome kraju i Poljicima u Drugome svjetskom ratu". Radi se o knjizi u kojoj Kozlica predstavlja istražene masovne zločine nad hrvatskim narodom u cetinskom kraju gdje su, na najokrutniji način, ubijene 2322 osobe, bez obzira na spol i dob. Svojim djelima javnosti je podastro plodove hrabrog i ustrajnog rada i time razotkrio, dugo kontrolirane i krivotvorene istine o zločinima u Drugom svjetskom ratu. Što je najvažnije, svim žrtvama podigao je najtrajniji spomenik imenujući ih u knjizi koju im je posvetio.

Nikola Listeš poznati je hrvatski karikaturist, sjajan crtač i nadasve nadaren portretist moderan u izričaju, liniji i kadriranju. U proteklih desetak godina osvojio je pedesetak prestižnih nagrada na svjetskim festivalima karikature. Autor je prvog hrvatskog stripa o Domovinskom ratu. Tijekom prošle godine osvojio je pet odličja na festivalima u Armeniji, Kini, Iranu, Turskoj i Hrvatskoj. Knjigom Dioklecijančići pridonio je promicanju vrijednosti Dioklecijanove palače i popularizaciji Splita kao turističkog odredišta. Svojim stvaralaštvom Nikola Listeš promiče vedrinu dalmatinske duše, a prije svega kulturne vrijednosti i hrvatsku baštinu.

O svestranosti Nenada Vrandečića najbolje svjedoče podaci da je diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao profesor u Klesarskoj školi u Pučišćima na Braču i aktivno se bavi glazbom. Osnivač je i organizator Međunarodne glazbene ljetne škola Pučišća. To je jedna od najvećih multikulturalnih glazbenih škola u Europi izrasla u brend otoka Brača, prepoznatljiv u Hrvatskoj i svijetu. Osnovao je i Osnovnu glazbenu školu Brač koja djeluje već pet godina i omogućuje djeci stjecanje osnova iz glazbenog odgoja od najranije dječje dobi. Jazz je glazbenik, član niza jazz sastava, snimio je 16 vlastitih nosača zvuka, surađivao na brojnim glazbenim projektima sa renomiranim glazbenicima i glumcima, sudjelovao u televizijskim i radio emisijama, nastupao na nizu koncerata, bio nominiran za Porin. Osnivač je i organizator „Jazz summer workshop Bol“gdje se već petnaest godina kroz bogat glazbeni program u kolovozu pruža uvid u jazz glazbu.

SKUPNE NAGRADE

Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije ustanovljen je 1971., radi promicanja kršćanske ljubavi prema osobama i zajednicama u potrebi, pretvarajući je u konkretne pothvate. Tijekom prošle godine 17 osoba zbrinuto je u Caritasovom skloništu za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, gdje im je omogućen individualni i grupni psihoterapijski program, pružena pomoć oko skrbi za djecu, zapošljavanja i uključivanja u društvo. U sklopu Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije djeluje i dječji Caritas „Dječji osmijeh“, koji skrbi o 300 obitelji pružajući im pomoć u hrani, odjeći, obući i raznim potrepštinama za djecu,organizira repeticije i kreativne radionice za djecu. Teško je nabrojati sve akcije koje je Caritas organizirao ili je u njima sudjelovao: Akcija „5 za 1“ kojom je preko 200 donatora pomoglo 40 obitelji, akcija „Za 1000 radosti“ za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, akcija „Pomagati je lako“, zatim „Dobro srce studenata Splita“ i mnoge druge.

Udruga oboljelih od kolagenoza – odnosno sistemskih bolesti vezivnog tkiva, poznatijih kao autoimune bolesti, osnovana je u Splitu 2004. i jedina je udruga oboljelih od kolagenoza u Hrvatskoj.  Osnovana je s ciljem pružanja psihološke i druge pomoći osobama oboljelim od teških oblika autoimunih bolesti. Pored skrbi o oboljelima Udruga realizira i brojne projekte u cilju edukacije bolesnika, te organizira predavanja liječnika i radionice na temu psihološke pomoći i fizikalne terapije, pomažući tako oboljelima ne samo u prihvaćanju bolesti, već i u poboljšanju kvalitete života. Udruga je također članica Europske organizacije oboljelih od sklerodermije (FESCE), kao i Hrvatske udruge rijetkih bolesti. Prikupljenim sredstvima putem donacija Udruga je pomogla u adaptaciji prostora Dnevne bolnice Zavoda za reumatologiju i kliničku imunologiju KBC Split. Udrugu vode isključivo oboljeli članovi koji su, u svom desetogodišnjem radu, iako i sami bolesni, uspjeli provesti niz projekata. 

Udruga veterana Domovinskog rata 158. brigade i 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske osnovana je s ciljem očuvanja imena i djela tih dviju postrojbi i promicanja vrijednosti i istine o Domovinskom ratu. Na gradskom stadionu Poljud 29. veljače 1992., položili su svečanu prisegu pripadnici 158. brigade Hrvatske vojske - Split. Brigada je mahom formirana od zapovjednika i pripadnika 1. bojne 114. brigade, poznatije kao škverska bojna. U listopadu 1992., od pripadnika 158. brigade formira se 6. domobranska pukovnija Split. Pripadnici 158. brigade i 6. domobranske pukovnije, njih oko 5.000, sudjelovali su u borbama na drniškom, južnom i sinjskom bojištu te u operacijama „Ljeto 95“, „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“. U ratnim djelovanjima 158. brigada i 6. domobranska pukovnija HV imale su 20 poginulih i nekoliko stotina ranjenih i oboljelih pripadnika. Udruga veterana Domovinskog rata 158. brigade i 6. domobranske pukovnije svojim dugogodišnjim radom ne samo da promiče vrijednosti i istinu o Domovinskom ratu, već je aktivno angažirana u humanitarnim, kulturnim i sportskim aktivnostima. Štiteći temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata svojim djelovanjem Udruga čuva moralni dignitet hrvatskoga naroda, čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Današnji Vaterpolski klub „Jadran" osnovan je prije 95 godina kao Pomorski športski klub „Baluni" po imenu uvale, u kojoj je nastao 23. rujna 1920. godine.  Osnovan kao plivački i vaterpolski klub, već prvih godina uvrstio se među najkvalitetnije športske organizacije u zemlji osvajajući brojna momčadska i pojedinačna prvenstva. Njegovi plivači i vaterpolisti redovito su bili sudionici Olimpijskih igara još od davne pariške, 1924. godine. Vaterpolisti „Jadrana“ nositelji su pet olimpijskih odličja. U dugogodišnjoj povijesti „Jadran“ je osvojio više naslova državnog prvaka. Najveći uspjesi postignuti su početkom devedesetih godina kada vaterpolisti, nakon 31 godinu, osvajaju državno prvenstvo. Kruna uspjeha je osvajanje titule klupskog prvaka Europe, dva puta uzastopno u vrijeme Domovinskog rata, 1991. i 1992. godine. Bilo je to prvo veliko športsko međunarodno priznanje koje je našoj mladoj državi poklonio jedan klub.

Viteško alkarsko društvo Sinj je udruga građana osnovana s težnjom očuvanja izvorne povijesne vrijednosti Sinjske alke. Svojim djelovanjem Viteško alkarsko društvo Sinj aktivno promiče turizam Splitsko-dalmatinske županije i Republike Hrvatske. Cilj Društva najjasnije je definiran u njegovom Statutu, gdje je navedeno da Društvo svojim djelovanjem: slavi uspomenu na pobjedu Sinjana i ostalih žitelja Cetinske krajine nad Turcima 15. kolovoza 1715., pobuđuje sjećanje na teške, ali slavne dane ljutih borbi i okršaja za slobodu rodne grude, razvija domoljublje naroda Sinja i Cetinske krajine, razvija prijateljstvo i suradnju među članovima i ljubav prema Sinju i Cetinskoj krajini, čuva izvornu starinsku odjeću, opremu i oružje Sinjske alke i njeguje narodne običaje. Zbirka odore, opreme i oružja Viteškoga alkarskog društva 1978., proglašena je spomenikom kulture najviše kategorije. Sinjska alka je 2007., upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a 2010., uvrštena je na Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva UNESCO-a.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO 

Josip Jović rodio se 1950. godine u Imotskom. U Zagrebu 1974. godine diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti. Dugogodišnji je poznati afirmirani novinar Slobodne i Nedjeljne Dalmacije. Pisao je analize, intervjue, reportaže, komentare u više hrvatskih listova. Glavni je urednik Imotske krajine (1979.-1983.), Slobodne Dalmacije (1994/95, 2000/2001.) i Panorame (1996.). Do demokratskih promjena jedan je od najcitiranijih autora u iseljeničkim listovima. Pisao je protiv beogradskog unitarizma, za prava kosovskih Albanaca i slovenski model konfederacije. Prvi ili među prvima objavio je intervju s vodećim ljudima Hrvatskog proljeća (Savka Dabčević Kučar, Miko Tripalo i ostali). Josip Jović među prvima je kritizirao privatizacijske malverzacije na samim počecima tog procesa, objavljivao je tajne dokumente sa suđenja hrvatskim generalima u Haagu, zalagao se za istinu o Drugom svjetskom te o Domovinskom ratu, dostojanstvu branitelja te ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH. Objavio je knjige: Dogmi usprkos, Rađanje Hrvatske, Iskušenje slobode, Muke po Dajtonu, Sudbonosci, Život po protokolima, Lijepa naša kolonijo, Hrvatsku mi moju, Memento.

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, O F M iz Sinja, rođen je u Baškoj Vodi 14. prosinca 1934. U srpnju 2012. obilježio je svoj veliki jubilej, 60. obljetnicu jednostavnih zavjeta, ili drugim riječima, 60. godina fratarskog života. Dakle ove godine slavi i 55 godina svećeništva. Fra Hrvatin Gabrijel nazočan je na društvenim, crkvenim i kulturnim slavljima i događajima, počevši od njegova matičnog Sinjskog samostana do onih izvan Domovine, poglavito uoči velikih blagdana u hrvatskim katoličkim misijama u Americi, Australiji, Austriji i Njemačkoj. Dugogodišnji je i predani profesor grčkog i latinskog jezika, odgojitelj mladeži, ravnatelj Gimnazije i Sjemeništa. Iznad svega, fra Hrvatin Gabrijel poznat je i ostat će vječno upamćen kao glavni i odgovorni urednik Zbornika „Kačić“ od 1974., dakle četiri desetljeća. Zbornik donosi studije, rasprave i članke iz filozofije i teologije, te humanističke pa dijelom i prirodne znanosti. S vremenom je pokrenuto i nekoliko nizova: knjige, glazbena izdanja, ponovljena izdanja ili reprinti. Samo pogled na tu bogatu nakladničku djelatnost, mora kod svakoga izazvati divljenje prema čovjeku koji je sve to zamislio, poticao i ostvarivao. Fra Hrvatin Gabrijel je, slobodno možemo kazati, zahvaljujući višedesetljetnom uređivanju Zbornika „Kačić“ praktički inkarnirao taj franjevački zbornik za vjeru, kulturu i znanost, bio je živi „Kačić“ i može zasluženo ponijeti titulu Kačića naših dana.

Mario Nepo Kuzmanić, klasičar i dipl.ing. kemije rođen je u Splitu 9. lipnja 1941. Nakon školovanja zapošljava se u „Jugovinilu“, gdje postiže najbolje rezultate u struci. Međutim, 1983., zbog kritike prema poslovnoj problematici postaje „persona non grata“ unatoč izvanrednim proizvodnim rezultatima, sa kojima tadašnja javnost uopće nije bila upoznata. Međutim ne obeshrabruje se već se okreće svojoj staroj ljubavi, povijesti, s posebnim akcentom na povijest obitelji i njihovih prezimena, u prvom redu splitskih, ali i poljičkih, kaštelanskih i zagorskih. Njegovo istraživanje nastojalo je dati odgovor na pitanja kad je obitelj došla, odakle, kako je nastalo i kako se eventualno mijenjalo prezime, te kako se mijenjao socijalni status obitelji. Pritom je proklamirao metodu kontinuiteta koja podrazumijeva utvrđivanje nepobitnog srodstva između dvije susjedne generacije, kroz matične knjige i arhivske dokumente. Mario Nepo Kuzmanić prvi je Hrvat koji je koristeći metodu kontinuiteta obradio splitski patricijat, utvrđujući način i vrijeme nastanka prezimena kao i etnos plemićkih obitelji. Poznat je po čitavom nizu vrlo posjećenih predavanja u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu, za koja je karakteristično da uz popularnu imaju i znanstvenu dimenziju. Objavio je brojne feljtone o splitskim obiteljima u „Slobodnoj Dalmaciji“, a na Radio Dalmaciji govori o obiteljima Splita, Poljica, Kaštela, Zagore kao i o etimologiji njihovih prezimena. Objavio je knjige „Splitski plemići“, „Prezime i etnos“, „Splićani, obitelji i prezimena“. Nema nikakve dileme kako je Mario Nepo Kuzmanić svojim djelovanjem dao izuzetan doprinos antroponimiji Splita i Dalmacije na način kako to još nitko u Hrvatskoj nije učinio.

OSOBNE NAGRADE

Silvana Ćurković rođena je 19. svibnja 1966. godine u Splitu. Poduzetnica je, udata je i majka troje djece. Živi u Splitu.  Od 2000. godine intenzivno se bavi samostalnim humanitarnim djelovanjem i nesebičnim pomaganjem potrebitima. Svojim zalaganjem i ljubavlju promijenila je živote mnogih ljudi. Jednima je obnovila kuću, a drugima pomagala da dođu do stana. Brinula se za teško bolesnu Dau Maltez, koju je i sahranila te joj i danas svaki tjedan posjećuje grob. Za sestre Tinu i Tamaru Delaš, koje su ostale bez roditelja i našle se u teškoj materijalnoj situaciji, pobrinula se da dobiju siguran smještaj, zaposlenje i donaciju. Ponukana tragičnom pričom iz novinskih članaka, gđa. Ćurković je preuzela troškove pogreba gospođe Mujesire Mlatišume i tako pripomogla da još jedna nesretna priča doživi dostojanstven epilog. Ljudi poput Silvane Ćurković zadivljuju nas svojom dobrotom i nesebičnim žrtvovanjem za najugroženije. Oni svojim radom promiču istinske vrijednosti humanizma i solidarnosti u društvu.

Sestra Ema Damjanović rođena je 7. travnja 1950. u Strupniću, Livno, BiH. Po zanimanju je medicinska sestra, članica je zajednice Školskih sestara franjevki u Splitu na Lovretu. Od 1985. do 1995. godine radila je u stacionaru Doma za starije i nemoćne osobe Lovret. Godine 1995. aktivno je uključena u osnivanje izvaninstituconalne službe – Pomoć i njega u kući - kao osnovne djelatnosti Doma Lovret. Od osnutka službe do danas njezina je voditeljica. Kroz dvadesetak godina rada Službe s. Ema je svojim idejama i srcem pozorno pratila i sudjelovala u kreiranju nastanka i razvoja Službe. Osim rada sa starijim, bolesnim i nemoćnim osobama, s. Ema je osobito posvećena radu s najpotrebitijima - zapuštenima i zaboravljenima, duševnim bolesnicima i s osobama s dna društvene ljestvice. Riječ je o osobama za koje je svojim otvorenim i velikim srcem „istkala“ plašt konačišta ljudskosti, s kojim mijenja njihove živote i čini ih podnošljivijim. Uvijek je tamo gdje je najteže. Ona zna da je to njeno mjesto, njen poziv: služiti. Sve su to njena braća i sestre do kojih dolazi najbržim i najjeftinijim sredstvom – biciklom, te je poznata kao“časna na bicikli“, časna bez radnog vremena, po žegi, vjetru i suncu, danju i noću.

Marija Dujmić rođena je 11. rujna 1957. godine u Aržanu, Općina Imotski. Osnovnu školu završila je u Aržanu, Gimnaziju „Marko Marulić“ u Splitu, a Filozofski fakultet – smjer Hrvatski jezik i književnost, na Sveučilištu u Zadru. Novinarstvom se počela baviti 1981., pišući u Večernjem listu, a od 1985. radi na Radio Splitu i surađuje s Radio Zagrebom. Od 1991. radi na Hrvatskoj televiziji. Od početka Domovinskog rata (1991-1995), kao ratna reporterka izvještavala je sa svih bojišta, diljem južne Hrvatske. Rad skupštinskih i drugih tijela Splitsko-dalmatinske županije, kroz sjednice i razna događanja, pratila je od utemeljenja 1993. godine. Posljednjih godina izravnije prati gospodarske i poljoprivredne teme, posebice ulogu županijskih odjela i poticanje ulaganja i razvoja u poljoprivredi na otocima i u zagori, proizvodnji zdrave i ekološke hrane za turistička područja i izvoz, korištenju pristupnih razvojnih fondova Europske unije. Upravo zahvaljujući promidžbi mogućnosti splitsko-dalmatinskog gospodarstva i poljoprivrede, za svoje novinarske priloge Marija Dujmić dobitnica je više priznanja raznih udruga poljoprivrednika i Zadružnog saveza Dalmacije. U mnogim svojim novinarskim reportažama koristila je priliku istaknuti koliko i na koji način naša Županija pomaže svojim poljoprivrednicima i gospodarstvenicima i kako potiče domaću ekološku proizvodnju.

Mirjana Korljan rođena je 1950. u Kozici – Vrgorac.Osnovnu školu završava u Pločama, Srednju ekonomsku u Makarskoj, a Ekonomski fakultet u Splitu. Nakon završene srednje škole zapošljava se u ondašnjem Turističkom birou u Podgori. U svojoj sredini poznata je po nesebičnom humanitarnom radu, kako u Crvenom križu, Udruzi dobrovoljnih davatelja krvi, tako i u Župnom caritasu. Naročito se istakla tijekom Domovinskog rata u pomaganju izbjeglicama kojima je pružila utočište u svojoj kući. Za vrijeme obavljanja dužnosti načelnice Općine Gradac, koju je obavljala volonterski, uspjela je završiti rekonstrukciju devastirane zgrade u Gradcu (bivše kragujevačko odmaralište) , gdje je sada smješten dječji vrtić. Kao direktorica Turističke zajednice Općine Gradac, kojoj je na čelu već 18 godina, dobila je priznanje djelatnika za 2013. godinu, u kategoriji, najbolji turistički djelatnik u sastavu turističkih zajednica. Mirjana Korljan spremna je za nove projekte i ne osjeća umor, makar ne priznaje radno vrijeme i u potpunosti daje sebe svome „malom mistu“ Gradacu.

Dr.sc. Božo Plazibat rođen je 2. lipnja 1954. u Tijarici. Diplomu inženjera strojarstva stekao je na FSB Sveučilišta u Zagrebu 1978., a magistrirao je 1987. Dr.sc. Božo Plazibat iskazao se u uspješnom vođenju, nastavnom i stručnom radu Sveučilišnog odjela za stručne studije.

Značajni doprinos dao je u rješavanju prostornih problema Odjela, u donošenju i organizaciji studijskih programa te rješavanju kadrovskih potencijala Odjela, a kruna dugogodišnjeg rada, od ideje do realizacije, bilo je svečano otvaranje nove zgrade u Kopilici 19. travnja 2013. Pored nastavnog i znanstvenog rada na području analize naprezanja u tankostijenim konstrukcijama uz primjenu računala, izvodio je predavanja i vježbe iz velikog broja kolegija Mehanike i Nauke o čvrstoći, kao i Primjene računala (Informatike). Osim spomenutog dao je značajan doprinos u organizaciji međunarodnih konferencija, koje Odjel organizira s partnerima iz Rumunjske i Moldavije. Sudjelovao je i u organizaciji niza sportskih priredaba: od teniskog turnira Croatia Indoors, Davis Cup i Fed Cup teniskih susreta, do Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine. Za svoj rad primio je plaketu Sveučilišta u Splitu te nagradu Libar Marka Marulića Veleučilišta u Kninu.

SKUPNE NAGRADE

Klub dobrovoljnih darivatelja krvi Policijske uprave splitsko-dalmatinske osnovan je 4. prosinca 1997. godine u cilju promicanja, razvitka i unapređenja dobrovoljnog darivanja krvi, te okupljanja i uključivanja darivatelja krvi u organizirano darivanje krvi. Riječ je o jedinom klubu darivatelja krvi unutar Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Članovi Kluba su djelatnici PU splitsko-dalmatinske te članovi njihovih obitelji kao i umirovljeni djelatnici. Klub trenutno broji 483 člana, a 1098 djelatnika PU izdvajanjem iz svojih primanja financijski potpomaže rad ovog Kluba. Klub se u zadnjih nekoliko godina istako kao vodeći klub darivatelja krvi na području naše Županije po organiziranosti svojih akcija i broju prikupljenih doza krvi. Po organiziranoj akciji darivanja prikupi se do 150 doza, pa su jedini klub koji svoje akcije organizira u dva dana. Godišnje se organizira tri akcije. Od svog osnutka organizirali su ukupno 43 akcije darivanja krvi, prikupili 4298 doza na redovnim akcijama i 772 doze na poziv osoblja Kliničkog bolničkog centa Split. Prevedeno u litre, ovaj Klub prikupio je oko 2500 litara krvi, Može se samo zamisliti koliko je time spašeno ljudskih života i kolikim je ljudima pomognuto na putu do ozdravljenja.

Kuglački klub „Marjan“ osnovan je davne 1934. godine i ove godine slavi 80 godina uspješnog djelovanja. Klub je najstariji „živući“ kuglački klub u Splitu i Hrvatskoj. Poslije II. Svjetskog rata Kuglački klub „Marjan“ s još nekim klubovima iz drugih športova pripaja se fiskulturnom društvu „Hajduk“ u okviru kojeg djeluje kao sekcija do 1949. godine. Reformom športa na nivou bivše države 2. svibnja 1949. Kuglački klub „Marjan“ stječe pravnu osobnost i osamostaljuje se. Klub je osvojio preko 30 puta prvenstvo Splita, Dalmacije, Regije Jug i Hrvatske. Najveći uspjeh ostvario je 1986. kada je kao vice prvak bivše države stekao pravo sudjelovanja u europskom službenom natjecanju pod nazivom „Dunav kup“. U svom prvom službenom nastupu u Europi KK.“Marjan“ u Beču osvaja I. mjesto. Nastankom države Hrvatske klub se u četiri navrata natjecao u I. Hrvatskoj kuglačkoj ligi. Klub je tijekom 80 godina djelovanja u raznim službenim natjecanjima osvojio preko 110 pehara i plaketa od čega preko 45 za osvojena I. mjesta.

Mješoviti zbor mladih i komorni orkestar Gospe od Zdravlja Split kontinuirano djeluje od 1994. godine pod vodstvom uglednog skladatelja, glazbenog pedagoga i dirigenta fra Stipice Grgata i orguljašice s. Zorislave Radić, okupljajući mladež Splita i okolice oko visoko vrijedne sakralne glazbe. U gotovo dvadeset godina svoga djelovanja, u radu Zbora i Orkestra sudjelovalo je nekoliko stotina mladih koji su tako stjecali nova glazbena znanja i neprocjenjiva iskustva. Jednako tako svojim su djelovanjem promicali i promiču istinske duhovne i moralne vrijednosti. Kroz svoje djelovanje ostvarili su temeljne ciljeve: okupljanje mladih i rast u vjeri i humanosti, odgoj mladih u glazbenoj kulturi, pedagoško-socijalni odgoj, promocija hrvatskog nacionalnog identiteta i kulture. Uz redovito muziciranje u liturgijskim slavljima, Zbor i Orksetar svake godine priređuje nekoliko svečanih koncerata koji su uvijek toplo primljeni kako od publike tako i od stručne javnosti. Zbor i Orkestar s velikim uspjehom djeluju i na Danima duhovne glazbe „Cro patria“ u Splitu. Ovo najdugovječniji mješoviti pjevački zbor mladih u gradu Splitu koji kao i Komorni orkestar ove godine obilježava 20. godišnjicu djelovanja.

Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju Split (ex Graditeljska, obrtnička i grafička škola Split) osnovana je 1992. godine. Jedna je od najvećih škola u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U školi se učenici obrazuju kroz tri obrazovna sektora (likovna umjetnost i dizajn, grafika i audiovizualne tehnologije i graditeljstvo – održiva gradnja). U obrazovnom sektoru Likovna umjetnost i dizajn za zanimanja dizajner unutrašnje arhitekture, aranžersko-scenografski dizajner, dizajner keramike, dizajner metala i WEB dizajner. U obrazovnom sektoru grafike i audiovizualne komunikacije: grafički tehničar, grafički urednik – dizajner, grafički tehničar – pripreme, grafičar dorade, grafičar pripreme i grafičar tiska, a u sektoru Graditeljstvo – održiva gradnja za zanimanja: zidar, tesar, keramičar, rukovatelj samohodnim građevinskim strojevima, fasader, soboslikar, autolakirer. Škola stalno prati potrebe za obrazovanjem i prilagođava im se, nastoji biti inovativna, te osmišljava i izrađuje nove nastavne planove programe. Škola je osmislila i izradila nastavne planove i programe za zanimanja: WEB dizajner i medijski tehničar, a od ove školske godine uvela novo zanimanje (jedina u Hrvatskoj) Gimnazija održivog razvoja, čiji je program u skladu s usvojenim smjernicama strategije održivog razvoja RH. Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju organizator je 7 (sedam) državnih natjecanja, te suorganizator ovogodišnjeg 1. Državnog natjecanja iz školskog filma (Sinj 2013. god.) Učenici Škole su bili 14 puta prvaci na državnim natjecanjima.

Udruga hrvatskih branitelja „Veterani 126. brigade Sinj“ vodilja je svih braniteljskih udruga na prostoru Cetinskog kraja. Okuplja preko dvjesto stalnih članova. Prvi napad na Jugo vojarne dogodio se upravo u Sinju. To su korijeni stvaranja IV. Gardijske brigade i 2. bojne „Cro angels“ koju su činili Sinjani i Cetinjani. Akcija Peruća 93. i oslobađanje prostora postrojenja hidro elektrane dala je konačni zamah i kretanje u oslobađanju naše Domovine. Nema terena na kojem članovi ove udruge, odnosno brigade nisu ratovali: Dubrovačko ratište, Vukovar, zaleđe Drniša, Dinara, Svilaja, akcije Južni potez, Skok 1 i 2, Zima 94. Ljeto 95 i legendarna Oluja. 103 branitelja sa prostora Cetinskog kraja dali su svoje živote u obrani suverenosti i neovisnosti Lijepe naše, dok ih je oko 450 ranjeno ili oboljelo od posljedica rata.

Kroz 126. Brigadu, za koju je general Gotovina rekao da je to postrojba koja može stati uz bok svakoj gardijskoj brigadi, prošlo je oko 7 tisuća branitelja. Njihova uloga je nemjerljiva za naš kraj, a vjerujemo i za druge prostore. Udruga je nositelj i organizator svih značajnih vojnih obljetnica, jedina je napravila dokumentarni film o svojoj ratnoj brigadi, prvi su izdali fotomonografiju o poginulim pripadnicima hrvatske vojske sa prostora Cetinskog kraja. Mnogim obiteljima pružaju pomoć u materijalnom i drugom obliku. Napravili su niz tribina, izložbi ratnog znakovlja i naoružanja. Svake godine odlaze u Vukovar na susrete sa svojim prijateljima i suborcima iz Đakova sa kojima su se pobratimili.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Prof. dr. sc. Emilio Marin rođen je 1951. u Splitu, gdje je završio klasičnu gimnaziju. Diplomirao je arheologiju i latinske filologije, te magistrirao i doktorirao na polju arheologije. Novoimenovani je član Papinskog povjerenstva za starokršćansku arheologiju u Vatikanu. Već deset godina je član Francuske akademije znanosti i umjetnosti, počasni je doktor Sveučilišta u Parizu, od proljeća prošle godine prorektor je za međunarodnu suradnju i redoviti profesor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, redoviti je naslovni profesor na Sveučilištu u Splitu. Bio je veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici i pri Suvremenom viteškom Malteškom redu. Emilio Marin se tijekom četiri desetljeća rada ogledao u brojnim djelatnostima, kao što su: pedagoške, uredničke, muzeološke, konzervatorske, znanstvene, predavačke, nastavne, esejističke i diplomatske i u znanstvenim disciplinama: povijesti, epigrafije, arheologije i povijesti umjetnosti. Proučavao je razdoblja helenističko, rimsko, starokršćansko, srednjovjekovno i novovjekovno. Bio je dugogodišnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu i voditelj velikih arheoloških istraživanja u Saloni i Naroni. Akademik Jean Leclant, egiptolog svjetskog glasa lik profesora Emilia Marina je opisao kao znanstvenika koji izaziva divljenje kako zbog značenja svojih znanstvenih radova tako i poradi svojih talenata stožernog poticatelja znanstvenog istraživanja.

Prof. dr. sc. Ivan Pavić rođen je 1951. u Sinju. Djelatnik je Ekonomskog fakulteta još od 1976. na kojem je dostigao najviše nastavne, znanstvene i upravne funkcije. Vodio je kolegij Mikroekonomije te kao gostujući profesor predavao na više sveučilišta, izdao niz stručnih i znanstvenih radova i udžbenika. Od 1992. do 2000. obnašao je funkciju prodekana i dekana Ekonomskog fakulteta. Od 2000. do 2002. bio je prorektor Sveučilišta u Splitu, a od 2002. obnaša dužnost rektora. Duže razdoblje predsjedavao je Rektorskim zborom Hrvatske. U mandatu kao rektora, Sveučilište u Splitu doseglo je najviši stupanj standarda kako u veličini i opsegu studija tako i po materijalnom razvoju Sveučilišta. Proširen je programski opseg nastave izvođenjem više od stotine studijskih programa na prediplomskim i diplomskim sveučilišnim studijima, te preko 20 programa stručnih studija koje pohađa preko 24.000 studenata. Stvoreni su uvjeti za razvoj znanosti koja je temeljni pokretač razvoja, a izvođenjem nastave i na engleskom jeziku stvoreno je okruženje za europske integracije i mobilnost znanstvenika. Prof. dr. sc. Ivan Pavić je dalekosežnošću svoje vizije, umješnošću rukovođenja, izuzetnim zalaganjem i poticanjem unutarsveučilišnog zajedništva, te plodnom suradnjom s državnim, županijskim i lokalnim tijelima vlasti pridonio uspjesima Sveučilišta u Splitu i naše Županije.

Vicko Sviličić rođen je 1942. u Podšpilju na otoku Visu. Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu odlazi u Split, gdje završava srednju ekonomsku školu. Već u srednjoškolskoj dobi pokazao je interes za društveni rad. Sudjelovao je na radnim akcijama, bavio se amaterskom umjetničkom fotografijom i aktivirao se u Planinarskom društvu „Mosor“. Po završetku srednje škole, zbog naglog gubitka vida, učlanio se u Međuopćinsku organizaciju slijepih Split. Učlanjenjem u tu organizaciju angažiranost Vicka Sviličića usmjerila se na dobrobit slijepih. U Upravni odbor sadašnje Županijske udruge slijepih Split prvi put je izabran 1971., a četvrti mandat za redom obnaša dužnost predsjednika Udruge. Sve to vrijeme djeluje u korist članstva u području školovanja, zapošljavanja, opskrbe tiflo-pomagalima, kulturnog, sportskog i općenito društvenog života slijepih. Posebnu pažnju posvećivao je školovanju slijepih učenika i studenata, socijalizaciji i prekvalifikaciji kasnije oslijepljenih osoba i njihovom zapošljavanju. Vicko Sviličić je među ostalim sudjelovao u osnivanju sportskog Kluba slijepih Split, trgovačkog društva „Pogled“ d.o.o. prvog Kluba slijepih darovatelja krvi u Hrvatskoj. U vrijeme Domovinskog rata sudjelovao je u akcijama pomoći slijepim prognanicima i izbjeglicama.

OSOBNE NAGRADE

Pjero Baranović rođen je 1976. u Splitu. U svojoj preko dva desetljeća dugoj kolekcionarskoj karijeri sveprisutan je u kulturnom, sportskom i javnom životu Splita, Županije i Hrvatske, a nesebičan doprinos dao je i u realizaciji mnogih projekata u inozemstvu. Najznačajniji doprinos rodnom gradu i županiji dao je nizom uspješno realiziranih prijedloga poštanskih maraka sa temama Splita, Županije, značajnih ljudi, znamenitosti, događaja, obljetnica… Njegovom aktivnošću Split je godinama bio glavni hrvatski filatelistički centar te grad u kojem je organizirana prva Međunarodna filatelistička izložba u Republici Hrvatskoj. Osnivanjem Dalmatinskog kolekcionarskog društva „Diokles“ širi djelatnost sa filatelije i na ostale kolekcionarske hobije aktivno se zalažući za očuvanje starih kolekcionarskih hobija poput značkarstva, medaljarstva, numizmatike, kartofilije, kartičarstva, faleristike…

Ojdana Koharević rođena je 1968. u Šibeniku gdje je 1986. završila srednju školu novinarskog smjera. Iste godine upisala je Studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, gdje je stekla zvanje diplomirane novinarke. Nedugo nakon studija 1992. postala je honorarni suradnik u zagrebačkom dopisništvu Slobodne Dalmacije, a zatim se preselila u Split gdje je nastavila novinsku karijeru sve do danas. U svom novinarskom radu Ojdana Koharević obrađuje razne teme, a već godinama prati rad Splitsko-dalmatinske županije i njene Skupštine. Kroz brojne teme iz politike, gospodarstva, školstva, pomorstva, turizma aktualizira problematiku i otvara prostor za poboljšanje življenja. Svoj posao odrađuje profesionalno, obrađujući prave teme, a ne baveći se skandalima i žutim novinarstvom.

Prof. dr. sc. Dragan Ljutić rođen je 1956. u Šibeniku. Diplomirao je 1980. na Medicinskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu. Specijalizaciju iz interne medicine položio je 1989.nakon čega je nastavio usavršavanje kao stipendist Međunarodnog udruženja nefrologa iz kliničke nefrologije u Guy´s bolnici u Londonu, a 1993. i stipendist British Council-a. Od 1996. voditelj je Kliničkog odjela za nefrologiju i dijalizu KBC Split. Magistrirao je 1988. u Rijeci, a doktorirao 1991. Od 1990. sudjeluje u nastavi Medicinskog fakulteta, a od 2008. je redoviti profesor u trajnom zvanju. Od 2008. predsjednik je Hrvatskog društva za nefrologiju, dijalizu i transplataciju, od 2009. – 2011. pomoćnik je dekana za međunarodnu suradnju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, nakon čega je izabran za dekana Fakulteta. Objavio je 145 znanstvenih i stručnih radova. Sudjelovao je u organizaciji preko 100 simpozija, kongresa i stručnih sastanaka u nas i u svijetu. Na više svjetskih sveučilišta bio je pozivni predavač, te je kao osobito priznanje bio Voditelj glavne teme Europskog nefrološkog kongresa u Pragu 2010. Kao dekan potiče i promovira znanstveni rad, te danas s Medicinskog fakulteta dolazi 50 % znanstvene produkcije Sveučilišta u Splitu. Potiče razvoj studija na engleskom jeziku i sudjeluje u nastavi studija Dentalne medicine i pripremi studija Farmacije. Do sada je imao 15 mentorstva za magisterije i doktorate.

Petar Malbaša rođen je 1958. u Sinju. Tu je završio osnovnu i srednju školu. Profesionalni je fotograf kojim se zanimanjem bavio do vremena Domovinskog rata. Tada se stavio na raspolaganje Zboru narodne garde gdje kamerom bilježi aktivnosti hrvatske vojske kroz 126. brigadu Sinj. U Zborno područje Split, kojim je zapovijedao Ante Gotovina, prešao je 1994. godine. Svoje aktivnosti ratnog snimatelja bilježio je tijekom cijelog rata, a značajna snimateljska dostignuća postigao je kroz akcije: Zima 94, Skok 1, Skok 2, Ljeto 95, Oluja, Maestral i Južni potez. Završetkom rata i počecima progona hrvatskih generala Petar Malbaša godinama je radio i argumentirano doprinosio istini o nevinosti naših generala. Njegovi dokumentarni filmovi značajno su doprinjeli u dokaznom postupku koji je u konačnici oslobodio naše heroje nametnutih optužbi. Film, simboličnog naziva „Istinom do pobjede“ vidjela je cijela naša domovinska i iseljana Hrvatska, te ostavila snažan pečat domoljublja i osnaženja Domovinskog rata kao pravedne i poštene oslobodilačke borbe hrvatskog naroda. Petar Malbaša je svjedok vremena i istine o Domovinskom ratu. Bio je borac drugačijeg kova. Borac koji se s kamerom borio u medijskom ratu. Zahvaljujući njegovim snimkama vidjelo se i doznalo sve što se događalo od Sinja, Hrvaca, Knina.. od Zime 94. pa do veličanstvene Oluje.

Špiro Žižić rođen je 1951. u Solinu. Direktor je Doma kulture „Zvonimir“ u Solinu, institucije koja je od svog osnutka 1991. izvorište kulturnih događanja u gradu na Jadru. U proteklih dvadesetak godina postao je dobri duh solinske kulture. Okupio je tim koji pokriva sva područja kulturnog djelovanja, mirom vrsnoga stratega koji uvijek zna što hoće, upravlja njihovim radom i usmjerava ga. Očinskom blagošću i naizgled tvrdoglavom ustrajnošću jednostavno izvlači iz ljudi ono najbolje što je u njima, uvijek potičući kreativnost i poštujući osobnost. Sudjelovao je u utemeljenju Ethno ambijenta, festivala kulture raznolikosti na kojem nastupaju sva imena koja nešto znače u svijetu te vrste glazbe i čije je značenje već preraslo granice Lijepe naše. Već godinama priređuje Solinsko kulturno ljeto s programom za ljude različitih afiniteta, ali bez podilaženja publici lošim programom. Na poticaj Špira Žižića i uz njegovu svesrdnu pomoć pri Domu kulture pokrenuta je i uspješno radi radionica za izradu suvenira te restauraciju keramike u kojoj se, osim osnovne djelatnosti, solinskoj mladeži kroz prigodne prezentacije približava antička i starohrvatska spomenička baština. Posebno poglavlje je njegov angažman u nakladničkoj djelatnosti. Glavni je urednik mjesečnika „Solinska kronika“ i pokretač je „Tusculuma“, časopisa u kojem se objavljuju radovi arheologa, povjesničara, jezikoslovaca, muzikologa i geologa.Svojim neumornim radom Špiro Žižić postao je institucija Grada Solina, čovjek čiji se utjecaj, i kad nije vidljiv, osjeća u svim zbivanjima u gradu. Ono što radi može se raditi samo sa srcem, a za rce prave plaće nema. Najveća plaća koju zajednica može pružiti je zahvalnost.

SKUPNE NAGRADE

HNK „Trogir“ službeno je osnovan 13. lipnja 1912. kao sportski klub Trogir, a na inicijativu Ante Madirazze, kasnije uglednog liječnika, koji je studirao u Beču i u grad donio prvu pravu nogometnu loptu. Kroz svoju dugu povijest klub je mijenjao ime i postizao različite rezultate, ali je uvijek posebnu pažnju posvećivao mlađim uzrastima, tako da je već početkom pedesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od rijetkih klubova koji je u natjecanju imao juniorsku momčad, a zatim i pionirsku. Hrvatski nogometni klub „Trogir“ je svojim rezultatima zadužio nogometnu Dalmaciju i Hrvatsku, te dao veliki broj kvalitetnih nogometaša i državnih reprezentativaca. Sto godina postojanja HNK „Trogir“ samo po sebi je dovoljan razlog da ova športska udruga dobije županijsku nagradu.

KUD „Salona“ Solin osnovano je 1943. godine u Solinu, čime započinje sedam desetljeća duga tradicija rada na očuvanju dalmatinske i hrvatske kulturne baštine. U sedamdeset godina aktivnog rada, kroz Salonu je prošlo nekoliko stotina folkloraša-amatera i niz eminentnih plesnih i glazbenih stručnjaka (B. Šegović, M. Katunarić, Lj. Stipišić, M. Škunca, R. Kraljević, D. Tambača…) koji su ugled i kvalitetu ovog društva afirmirali u domovini i izvan nje. Nastupajući na uglednim glazbenim pozornicama naše Domovine te brojnim turnejama i nastupima u inozemstvu „Salona“ je dostojno promovirala svoj grad, regiju i domovinu. Folklorni ansambl Salone na svom repertoaru danas ima koreografije plesova dalmatinskog priobalja i otoka, Dalmatinske Zagore, Slavonije te plesnih običaja Hrvata Bunjevaca i banatskih Hrvata. Mandolinsko-tamburaški orkestar okuplja mahom mlađe glazbenike. Osim kao pratnja Folklornom ansamblu, sastav djeluje i samostalno, izvodeći pretežno tradicijsku glazbu, ali se uspješno ogleda u novijim glazbenim izričajima. Pri Saloni djeluje i ženska klapa koja osim tradicijskog dalmatinskog klapskog izričaja njeguje i vokalnu folklornu glazbu ostalih hrvatskih regija. Pri KUD-u djeluje i nekoliko dječjih plesnih grupa. Povezanost sa srodnim društvima u inozemstvu rezultirala je realizacijom značajnih projekata međunarodne kulturne suradnje čime je „Salona“ znatno doprinijela turističkoj promidžbi naše regije i približavanju dalmatinske glazbene kulture suvremenim europskim umjetničkim krugovima.

Odbojkaški klub invalida „Split“ (OKI SPLIT) djeluje već osmu godinu na području Splitsko-dalmatinske županije, a službeno je osnovan 2006. u cilju rehabilitacije i resocijalizacije invalida Domovinskog rata i hrvatskih branitelja. Klub okuplja 115 članova raznih kategorija tjelesnog oštećenja sastavljene od mlađe populacije invalidnih osoba proizašlih iz Domovinskog rata, a preko svojih programa uključene su i obitelji osoba s invaliditetom i hrvatskih branitelja, pa broj uključenih u programe kluba doseže brojku od preko 500 korisnika. OKI Split okuplja članstvo sa područja Splita, Solina, Kaštela, Dugopolja, Dicma, Sinja, Srinjina, Imotskog… U realizaciji i unapređenju svojih programa i projekata ostvaruje uspješnu suradnju sa braniteljskim i športskim udrugama te mnogim institucijama sa područja Županije. Klub je član Hrvatskog paraolimpijskog odbora i natječe se u 1. Hrvatskoj ligi sjedeće odbojke koja broji 14 klubova. Igrači OKI-a su zastupljeni i u muškoj i ženskoj reprezentaciji. Dodijeljeno priznanje je izraz zahvalnosti sportašima s invaliditetom i hrvatskim dragovoljcima Domovinskog rata za sve što su učinili u športu i obrani Republike Hrvatske.

Odsjek za intervencijsku kardiologiju Kliničkog odjela za bolesti srca i krvnih žila, KBC Split, od samog osnivanja 2005. godine sudjeluje u mreži za aktualno zbrinjavanje bolesnika s infarktom miokarda (24 sata dnevno). Zahvaljujući intervencijskom liječenju akutnog infarkta miokarda bolnička smrtnost od te bolesti je smanjena sa 14 % 2003. na svega 4,8% 2010. godine. Svojim radom djelatnici Odsjeka bitno su unaprijedili liječenje akutnog infarkta miokarda te time omogućili, građanima Splitsko-dalmatinske županije, ali i turistima i namjernicima, liječenje prema najvišim standardima medicinske struke. Liječenje koronarnih bolesnika hitnim i elektivnim invazivnim postupcima zaslužno je za opće smanjenje kardiovaskularne smrtnosti u Splitsko-dalmatinskoj županiji u kojoj je ona ispod republičkog prosjeka (44% vs. 49%).

Udruga „Zvjezdano selo Mosor“ - znanost, kultura i umjetnost iz Splita svojim djelovanjem okuplja djecu predškolskog uzrasta, učenike osnovnih i srednjih škola, studente i građane radi provođenja programa u cilju edukacije novih naraštaja astronoma, poboljšanja kvalitete življenja mladeži, neposrednog rada s mladima u svrhu sprječavanja asocijalnih i ovisničkih ponašanja te poticanja kreativnog stvaralaštva mladih. Udruga ima oko 250 članova, od kojih je polovica mlađa od 18 godina. Veliki dio programa se provodi u zvjezdarnici na Mosoru. U zadnjih desetak godina kroz edukacijske aktivnosti u zvjezdarnici prošle su tisuće učenika i studenata. Napravljeni su mnogobrojni učenički projekti iz različitih područja astronomije koji su izlagani i na različitim smotrama učeničkog stvaralaštva. Mladi članovi Udruge su se bavili fotometrijom ekstrasolarnih planeta, meteorskom analitikom, astrometrijom asteroida, te nebeskom mehanikom. Sa svojim su radovima redovito bili visoko plasirani na državnim natjecanjima. Udruga organizira malu školu astronomije za školski uzrast, zimske, proljetne i ljetne škole astronomije, školu u prirodi, različite radionice s područja tehničke kulture, predavanja, seminare i promatranja. Kontinuirano prati sve značajnije astronomske pojave i događanja, poput pomrčina Sunca ili Mjesec, meteorskih rojeva i slično.

Povelje Splitsko dalmatinske županije dobili su za 75 puta darovanu krv: Katarina Verbanac, Biserka Zanne, te za 100 puta darovanu krv: Nikša Bešić, Stipan Bilić, Krunoslav Čmrlec, Goran Čolak, Ante Ćuk, Vjekoslav Ečić, Matko Šmuketa, Mario Vitezica i Slobodan Vukman.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Nenad Gaćina rođen je 1953. u Splitu i aktivan je član i predsjednik Splitsko-dalmatinske udruge spinalno ozlijeđenih, u kojoj godinama volontira. Iako i sam osoba s invaliditetom (39 godina u invalidskim kolicima) njegov rad, entuzijazam i požrtvovnost je svima za primjer. Nesebično se zalaže i sudjeluje u radu i drugih udruga osoba s invaliditetom, pa se istakao kao jedan od osnivača PK „Cipal“. Jedan je od inicijatora nacionalnog programa „osobnog asistenta“ kojim se uz potporu tadašnjeg Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti najtežim invalidima od 18 do 65 godina starosti dodjeljuje pomoć asistenta čime se istima omogućava lakše življenje i rad. Organizator je edukacija po osnovnim i srednjim školama s ciljem upoznavanja mladih o opasnosti prometa. Proveo je istraživanje „pristupačnosti za osobe s invaliditetom“, zdravstvenih i javnih ustanova na području naše županije. Organizator je uspješnog „Radnog tjedna“ Hrvatskog saveza paraplegičara i tetraplegičara u Hotelu Le Meridien Lav i „Radnog vikenda“ na kojima se educiralo o medicinskim dostignućima, o pravima i obvezama osoba s invaliditetom te mogućnostima radnog uključenja u društvenu zajednicu. Nenad Gaćina prepoznat je kao osoba koja se svakodnevno i nesebično bori za olakšanje i poboljšanje života osoba s invaliditetom.

Mirko Tomasović rođen je 1938. godine u Splitu, pučku školu završio je u zavičajnim Kučićima, klasičnu gimnaziju u Splitu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je komparativnu književnost i francuski jezik. Nakon diplomiranja radio je kao profesor u sinjskoj gimnaziji, a zatim kao novinar u Brodogradilištu Split, pa kao urednik u Nakladnom zavodu Marko Marulić i urednik časopisa Vidik. Od 1971. do umirovljenja radio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te je 1999. umirovljen u statusu redovitog profesora. Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2000. godine.
Prve radove počeo je objavljivati 1957. Surađivao je u hrvatskim književnim časopisima, zbornicima, stručnim glasilima u zemlji i inozemstvu. Njegova bibliografija u ovom trenutku obuhvaća oko 900 jedinica, među kojima 31 znanstveno-stručna knjiga te 22 knjige prepjeva i 4 antologije. Povlašteno mjesto u njegovu bavljenju hrvatskom književnošću zauzima „otac hrvatske književnosti“ Marko Marulić. Presudno je utjecao na to da se marulologija profilira kao posebna grana kroatistike, pa je na njegov poticaj u Splitu utemeljen Marulianum.
Tomasovićeve knjige i studije obvezatna su lektira na inozemnim slavističkim i kroatističkim katedrama. Književnu baštinu Splita i Dalmacije afirmirao je ne samo svojim znanstvenim radovima nego i organizacijskim i poticajnim djelovanjem u kulturnom i književnom životu.

Umirovljeni svećenik don Lovre Žuljević-Mikas rođen je 1933. u Srijanima. Mladu misu rekao je 1959. a prvu službu župnika obavljao je u župama Voštane – Rože, Tijarici, Blatu na Cetini, Trnbusima i u Novim Selima. Od 1971. do 2011. službu je obavljao u Dobranjama.
Kroz cijeli svoj svećenički rad iskazivao je neizmjernu ljubav i dobrotu prema svakom čovjeku. Djelujući u Dobranjima preko 40 godina u svemu je pratio svoje ljude od liječnika do bolnice, brinuo o lijekovima, o kruhu i svemu što je starijom populaciji nakon raseljavanja bilo potrebno. Ono što ga posebno ističe je njegova hrabrost vođena ljubavlju prema hrvatskom narodu. Njegovom zaslugom na dobranjskom groblju pokopani su zemni ostaci 136 hrvatskih domobrana – nevinih ljudi ubijenih i bačenih u jamu Podi. O djelu don Lovre Žuljevića-Mikasa sestra Marija od Presvetoga Srca (Anka Petričević) napisala je: „… Svima on bješe i otac i mati, Krijepeći bijedne i hraneći gladne, Milosno srce želio je dati Mnogima, tješeći nevoljne i jadne…“

OSOBNE NAGRADE 

Diplomirana pravnica Maja Budrović rođena je 1951. u Splitu, a cijeli svoj život posvetilaje svom otoku i gradu Hvaru, gdje i sada živi. Još od srednjoškolskih dana bila je aktivna u mnogim segmentima života i svugdje se isticala kao izuzetna organizatorica i pokretač akcije.
Još od gimnazijskih dana bila je jedna od inicijatora osnivanja Kluba dobrovoljnih darivatelja krvi u Hvaru, te je do sada dala krv četrdesetak puta. U tijeku Domovinskog rata stavila se na raspolaganje Crvenom križu te je 4 godine kao voditeljica socijalnog programa za traumatizirane osobe volonterski pružala pomoć prognanicima i izbjeglicama. S još nekoliko entuzijasta osnovana je Klub žena „Vita-Pharos“ u koji su se uključile žene s Visa, Korčule, Lastova i Hvara. Politički aktivna u mandatu 2001. - 2005. obnašala je dužnost dogradonačelnice Grada Hvara zadužena za zdravstvo, socijalu, kulturu i informiranje. U radu s mladima posebno se angažirala na odgojnim programima tako da vodi projekt „Odgoj za humanost“. Inicijator je osnivanja udruge dijabetičara otoka Hvara kao i Udruge osoba s invaliditetom. Od prije osam godina profesionalno je zaposlena kao ravnateljica u Crvenom križu Hvar i od tada se tu redovito odvijaju akcije poput tjednog mjerenja tlaka i šećera, ultrazvučnih pregleda gustoće kostiju.

Ivanka Luetić Boban je osoba koja je dobrovoljno i volonterski umnogome unaprijedila život građanki i građana naše Županije. Kao predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Splitsko-dalmatinske županije uspjela je razbiti predrasude vezane za tu problematiku i učiniti je bliskom svakodnevnom životu. Upozorila je na slabu zastupljenost žena pri imenovanju ulica, trgova i spomenika u Splitu, Županiji i cijeloj Hrvatskoj, te je njeno zalaganje rezultiralo novim imenovanjima. Osmislila je projekt Zaustavite nasilje u moje ime – djeca O.Š. Marjan Split protiv nasilja, kao i kampanje za veću zastupljenost žena u politici, a zahvaljujući lobiranju uspjela je da sva gradska vijeća donesu odluke o osnivanju povjerenstava za ravnopravnost spolova te organizirala i provela edukacije za novoizabrane članice i članove. Njenim zalaganjem ponovno je otvoreno sklonište za žrtve nasilja.

Novinar Ivica Luetić rođen je 1933. u Skopju, a podrijetlom je iz Župe Biokovske. U novinarstvu je od 1961. godine. Član je Društva hrvatskih katoličkih novinara. Kao stalni i privremeni suradnik pisao je u Sportskim novostima, Zadrugaru, Vikendu, Večernjim novostima, Glasu Slavonije i drugima. Danas je stalni dopisnik u Hrvatskom katoličkom radiju te piše za Hrvatski Fokus, Hrvatsko Slovo, Glas Koncila i Informativnu katoličku agenciju. Teme Luetićeva izvještavanja su uglavnom iz oblasti kulture, ali i religije i društvenih zbivanja. Neizbježan je sudionik svih press konferencija, predstavljanja knjiga, izložbi i drugih skupova s kojih glasom, perom i kamerom piše objektivne i informativne prikaze svih važnih događanja, a kao suradnik brojnih hrvatskih medija istinski je kroničar kulturnih događanja u Splitu i Županiji. Ivica Luetić je novinar koji je ustrajno i redovito pratio sva kulturna i domoljubna događanja. Tijekom Domovinskog rata pišući za Glas Slavonije istakao se vrhunskim profesionalnim izvještavanjem o brojnim bojišnicama.

Dr. sc. Ilija Protuđer rodio se 1957. godine u Tomislavgradu. Nakon studija obranio je magistarski rad te 2010. godine doktorski rad Hrvatski jezični savjetnici od početka do danas. Punih 30 godina radi u nastavi predajući hrvatski jezik, a isto tolikog godina se bavi novinarstvom. Kao jezikoslovac nastupao je u radijskim i tv emisijama i pisanim medijima.
 Na području prosvjetnog rada ostvario je zapažene rezultate za što je unaprijeđen u učitelja mentora, a sada je u postupku unapređenje u učitelja savjetnika. Posljednjih devet godina predavač je i suradnik Filozofskog fakulteta iz Zagreba zadužen za praktičnu nastavu studentima iz Dalmacije. Do sada je objavio 67 naslova: 23 knjige, 31 publikaciju - jezičnih podsjetnika za učenike osnovne i srednje škole, devet zbirki podsjetnika te četiri naslova ispita znanja za osnovne škole. Njegovi se naslovi citiraju u mnogim jezikoslovnim knjigama kao dobar primjer u rješavanju jezičnih dvojba ili kao uporabni naslov.

Dr. sc. Goran Sučić rođen je 1952. godine u Livnu gdje je završio osnovnu školu. Srednju glazbenu školu i Pedagošku akademiju završio je u Splitu. Akademsko zvanje doktora znanosti dobio je obranivši disertaciju na temu „Promjene u kurikulumu umjetničkih područja u odgojno obrazovnom procesu“. Radno iskustvo stekao je u odgoju i obrazovanju u neposrednom radu s učenicima i studentima. Zbog izuzetnih rezultata promaknut je u zvanje profesora savjetnika. Autor je i skladatelj većeg broj glazbenih projekata, obrada, stručnih i znanstvenih članaka kao i multimedijalne knjige „Odraslo djetinjstvo“ koja je bila nominirana za nagradu Porin na području umjetničke glazbe. Objavio je više umjetničkih, znanstvenih i stručnih radova, skladbi za djecu, kao i za komorne sastave koji se izvode na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima. U slobodno vrijeme bavi se slikarstvom, sudjelujući na mnogim domaćim i međunarodnim kolonijama kao i na mnogim samostalnim, skupnim i humanitarnim izložbama sa zapaženim rezultatima, pozitivnim i afirmirajućim kritikama. Dr. sc. Goran Sučić je vrijedan pedagog koji svojim marom i znanjem već godinama uspijeva prokrčiti mjesta kvaliteti u segmentu glazbe. Zapažena su postignuća njegovih učenika na natjecanjima, smotrama i festivalima na gradskoj, županijskoj i državnoj razini.

SKUPNE NAGRADE  

Gradska glazba Sinj osnovana je 1862. godine svirajući i uljepšavajući svojim zvucima crkvene svečanosti i procesije, razne prigodne skupove, vitešku igru „Alku“, priređujući razne koncerte, odajući posljednje počasti svojim sugrađanima i jačala borbeni duh naroda u sudbonosnim vremenima. Kroz dugogodišnji rad Gradska glazba uspješno je nastupala diljem Domovine, a isto tako i u Italiji, Njemačkoj, BiH i Mađarskoj, izvodeći djela najpoznatijih domaćih i svjetskih skladatelja. Redovito sudjeluje na regionalnim i državnim smotrama puhačkih orkestara postižući zapažene uspjehe. Kao jedna od najstarijih glazba u Hrvatskoj tijekom djelovanja mijenjala je nazive ali ne i glazbare po kojima je bila i ostala sinjska i hrvatska. Njeni glazbari mobilizirani su 1944. godine, preživjeli su snježne mećave Like i marširali svirajući Trstom. S Olujom 1995. ušli su s prvim povratnicima u oslobođenu Vrliku.
Današnji glazbari nastavljaju tradiciju svojih prethodnika u želji da njihova glazba bude „narodna glazba sinjskog puka, odraz hrvatstva u viteškom gnijezdu“.

Gradska glazba „Zvonimir“ – Solin osnovana je 1912. godine u Solinu s ciljem njegovanja i razvijanja glazbene kulture i umjetnosti na području instrumentalne odnosno orkestralne glazbene prakse. Nastupajući na eminentnim glazbenim pozornica domovine i inozemstva Gradska glazba „Zvonimir“ – Solin dostojno je promovirala svoj grad, regiju i domovinu. Povezanost sa srodnim društvima u inozemstvu rezultirala je realizacijom značajnih projekata međunarodne kulturne suradnje čime je doprinijela turističkoj promidžbi naše regije i približavanju hrvatske, posebice dalmatinske glazbene kulture suvremenim europskim umjetničkim krugovima. U 2010. i 2011. godini Glazba je bila apsolutni pobjednik regionalnih natjecanja te je proglašena najboljim orkestrom naše Županije. Osvajanjem nagrade Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja svrstala se među četiri najbolja hrvatska puhačka orkestra.

Hrvatski nogometni klub „Val“ Donja Kaštela osnovan je 1912. godine kao „Kaštelanski ferijalni športski klub“ u doba kada su kaštelanski studenti dolaskom na ljetne praznike iz Beča donijeli prvi balun u Donja Kaštela. Klub je više puta mijenjao ime. Bio je i „Vuk“, „Hrvat“, „Slaven“, „Primorje“, a od 1937. spajanjem klubova“ Avije“ i „Primorja“ nosi ime „Val“. Iako HNK „Val“ nikada nije bio prvak države, nije bio prvoligaš, ali svih 100 godina organizacija kluba i entuzijazam članova bio je mnogima za ugled. U svojoj bogatoj povijesti Klub je odgojio tisuće dječaka, momaka i muževa koji su zdravim pristupom športu na neusporedivo lakši način gradili svoj svakodnevni život. Osnovni moto rada je bio rad s mlađim kategorijama, što je i razlog da Klub nije imao prvoligaške ambicije. 
U 2. svjetskom ratu kompletna momčad otišla je u rat u kojem je desetorica igrača izgubila živote. U „Oluji“ 1995. godine na bojišnici je bila kompletna seniorska momčad, pa stoga možemo biti ponosni na nogometaše „Vala“ i članove uprave koji su od postanka pa do danas voljeli svoj Klub, svoja Kaštela i domovinu Hrvatsku.

Današnji Radnički nogometni klub „Split“ osnovan je 16. travnja 1912. od grupe učenika Muške zanatske škole pod imenom „Anarh“. Bilo je to godinu dana nakon osnivanja „Hajduka“, u doba kad je nogomet postao najveća zabava među mladima. Od utemeljenja do danas RNK Split bio je šikaniran, zabranjivan te je bio prisiljen mijenjati imena, a u jednom razdoblju bio je prisiljen djelovati skoro pa ilegalno. Bez obzira na sve poteškoće svih sto godina klub je živio časno, pa su se njegovi igrači i članovi odazvali u borbi za slobodu 1941. i 1991. a 1941. splitska mladost iz RNK Split braneći Split i Dalmaciju položila je živote kao dio Prvog splitskog partizanskog odreda. Najteži trenutci Kluba bili su u razdoblju stečaja, ali svojom upornošću i žilavošću to je preživio, te je dobrom organizacijom u najkraćem roku od četvrte lige dospio među tri najbolja kluba Hrvatske. Klub posebnu brigu vodi o mladima i danas skrbi za oko 400 djece. Juniori i kadeti sudjeluju u najvišem rangu natjecanja, tako su prošle godine juniori osvojili Kup.

Udruga Specijalne jedinice policije „BATT“ Split, koja nosi ime po prezimenima prvih poginulih specijalaca: „Bočina, Abramović, Tomaš i Topić“. Osnovana je 15. ožujka 1991. godine. Udruga je slijednik imena specijalne policije, a okuplja dragovoljce i branitelje Domovinskog rata, pripadnike specijalnih jedinica policije MUP-a RH.
 Udruga je tijekom godina provodila razne aktivnosti, a za istaći je obilježavanje obljetnica pogibije suboraca, izgradnja centralnog spomen obilježja u bazi jedinice i obilježavanje osnutka jedinice, izgradnja spomenika poginulim specijalcima u Maljkovu, pomoć centru za rehabilitaciju „fra Ante Sekelez“ u Vrlici, pomoć potrebitim članovima i njihovim obiteljima, promocija knjige „general pukovnik Mladen Markač“, obilasci povijesnih mjesta iz Domovinskog rata, veslanje neretvanskom lađom od Prevlake do Maslenice, te stalne športske aktivnosti, te organiziranje dobrovoljnog darivanja krvi. Ratni put Specijalne jedinice policije „BATT“ ispunjen je odanim i odvažnim akcijama u kojima je svojom odvažnošću i hrabrošću, te obučenošću obranila, oslobodila i pod hrvatski suverenitet vratila privremeno okupirani teritorij zajedno s postrojbama MUP-a i HV-a. Iz svega navedenog vidljivo je kako je Udruga Specijalne jedinice policije „BATT“ Split jedna od najaktivnijih udruga na području Županije i šire.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

OSOBNE NAGRADE

SKUPNE NAGRADE

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Vicko Šoljan, direktor Međunarodnog prvenstva Hrvatske u daljinskom plivanju

Utemeljitelj je i do danas predsjednik Plivačkog kluba „Faros“, Vaterpolskog kluba Faros“, Sportskog društva „Faros“, Daljinsko-plivačkog kluba „Faros“, direktor Međunarodnog prvenstva Hrvatske u daljinskom plivanju – Faros Maraton, te predsjednik Hrvatskog saveza daljinskog plivanja. Svojim dugogodišnjim predanim radom u razvoju i promicanju športa i uspješnim ostvarenjima na području vodenih športova, a posebno daljinskog plivanja znatno je doprinio turističkoj i sveopćoj promidžbi i ugledu Splitsko-dalmatinske županije. Najveće zasluge ima za razvoj daljinskog plivanja kako na otoku Hvaru i Dalmaciji tako i u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Vicko Šoljan je 1976. utemeljio Međunarodno prvenstvo Hrvatske u daljinskom plivanju - FAROS Maraton. Vrhunac njegova rada je lobiranje i odluka Međunarodnog olimpijskog odbora od 27.listopada 2005. da daljinsko plivanje postane olimpijskim sportom od Olimpijskih igara u Pekingu 2008.

dr. Drago Štambuk, istaknuti pjesnik, liječnik i diplomat,

Naš je istaknuti pjesnik, liječnik i diplomat. Specijalizirao je internu medicinu i subspecijalizirao gastroenterologiju i hepatologiju. Od 1983. do 1994. godine živio je i radio u Londonu gdje se bavio znanstvenim i kliničkim istraživanjem bolesti jetre, eksperimentalnom terapijom kopnice i brigom za oboljele. Od 1995. do danas bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Indiji, Šri Lanki, Egiptu i većem broju arapskih zemalja, a od 2005. veleposlanik je u Japanu i Južnoj Koreji. Dr. Štambuk u posljednjih 37 godina izdao je 37 knjiga poezije, prijevoda, eseja i antologija. Gdje god da je obnašao svoju diplomatsku službu na osobit je način promicao Republiku Hrvatsku, njeno pjesništvo i „čakavsku rič“, te posebno naglašavao kraj i podneblje iz kojega dolazi, u kojima je odrastao i koji duboko žive u njemu. Idejni je začetnik, utemeljitelj, redoviti selektor i urednik zbornika baštinskih dana Croatia rediviva manifestacije koja se već dvadesetu godinu održava u Selcima.

Ivan Vujević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Mostaru

Dr.sc. Ivan Vujević rođen je 1939. godine u Podbablju, kod Imotskog. Diplomirao je ekonomiju u Sarajevu, magistrirao u Zagrebu, te doktorirao u Rijeci. Objavio je 40 stručnih, publicističkih i beletrističkih knjiga te oko 60 znanstvenih i stručnih radova. Pored znanstvenog i obrazovnog rada na Sveučilištu, bio je aktivan i u društvenom radu u svojoj zajednici. Bio je član Upravnog i Izvršnog odbora Turističkog saveza općine Split, dugogodišnji je potpredsjednik Atletskog sportskog društva ASK u Splitu i predsjednik ASK-a u Omišu. U protekle dvije godine profesor Vujević objavio je trodijelnu „Enciklopediju života“, dvodjelnu poblicističku povijesnu sintezu „Vremena i mjene“ o povijesti Hrvatske od Ilirskog pokreta do Banovine Hrvatske, te od Banovine Hrvatske do danas. Slijedi studija „Graditeljska baština Zabiokovlja“ te prošle godine „Vizionar i mučenik Bruno Bušić – Svjedočenje vremena“. Sve te knjige dobile su dobre ocjene stručnih recenzenata.


PODJEDINAČNE NAGRADE

Miljenko Grgić, muzikolog, glazbenik, pisac i pedagog

Prof. dr. sc. Miljenko Grgić, muzikolog, glazbenik, pisac i pedagog rođen je 1951. u Splitu. Diplomirao je glazbenu teoriju i magistrirao na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zadru. Više od dva desetljeća bavi se praktičnim radom, ali i proučavanjem fenomena klapa i klapskog pjevanja. Plod njegovih znanstvenih istraživanja čine dvije knjige nastale u povodu 40-te obljetnice Festivala dalmatinskih klapa. Prva je „Ljetopisi festivala dalmatinskih klapa 1967.- 2006.“, a druga „Četrdeset godina Omiškog festivala“.

Ivan Kljaković-Gašpić, proslavljeni jedriličar

Ivan Kljaković- Gašpić rođen je 1984. godine u Splitu. Jedrenjem se počeo baviti u djetinjstvu osvojivši prvu zlatnu medalju na Europskom prvenstvu, kada mu je bilo samo 14 godina. Ivan je jedan od najtrofejnijih jedriličara u povijesti hrvatskog jedrenja, koji je 2009. godinu okrunio medaljama na svim jedriličarskim natjecanjima od Svjetskog i Europskog prvenstva te Svjetskog kup. Svojim rezultatima u 2009. godini završio je na prvom mjestu ukupnog poretka svjetske rang ljestvice (The International Sailing Federation - ISAF)što se smatra najvećim, ikada postignutim, uspjehom hrvatskog jedrenja. Tijekom svojih nastupa dostojno je predstavljao svoj grad, Splitsko-dalmatinsku županiju, a osobito Republiku Hrvatsku, te je postao prepoznatljiv brand u svijetu jedriličarstva. Izuzetne rezultate u protekloj godini prepoznao je i Hrvatski olimpijski odbor, krovna organizacija sporta u Hrvatskoj i izabrao Ivana za najboljeg sportaša 2009. godine u Hrvatskoj.

Ante Raos, predsjednik Mreže udruga osoba sa invaliditetom Dalmacije

Od 1983. godine invalidna je osoba sa 100% invalidnošću dijagnozom Parapareza spastika. Kroz svoju invalidnost naučio je da u životu ako želi nešto postići, mora znati što želi, vjerovati u to i znati s kim i kada to ostvariti. Njegov dosadašnji rad temelji se na poticanju aktivnije uloge osoba s invaliditetom u svakodnevnom životu, većoj odgovornosti i prihvaćanju obveza. Da bi u tome uspio uspostavio je mrežu suradnika sa udrugama osoba s invaliditetom na lokalnoj razini koje imaju zadaću stvarati koalicije među različitim organizacijama civilnog društva. Predsjednik je Mreže udruga osoba s invaliditetom Dalmacije, gdje svojim radom doprinosi ostvarenju boljeg života invalidnih osoba. Njegovim zalaganjem akcija „Vinskom cestom do humanosti i dobrote“ postala je prepoznatljiva diljem Hrvatske, a akcijom „Hvala ti moj dobri anđele“ direktno je pomognuto 176 osoba s invaliditetom. Upravitelj je zaklade „Kap za slap“ koja omogućava osobama s invaliditetom kvalitetnu integraciju u društvu. Njegov humanitarni rad nije povezan samo sa Udrugom tjelesnih invalida već je on primjer volonterstva u svom najboljem značenju.

Karlo Reitober, novinar Radio Splita,

Novinar je HR Radio Splita od 1985. što znači novinar i voditelj kojeg slušateljstvo Radio Splita iz cijele Dalmacije, a i šire sluša punih dvadeset i pet godina. Karlo Reitober već godinama prati problematiku naše Županije, pa je tako jedini novinar koji od prvog dana ustroja prati rad Splitsko-dalmatinske županije, rad svih dosadašnjih župana i županijskih tijela.Tijekom dugogodišnjeg rada napravio je veliki broj emisija, reportaža, razgovora i svih drugih novinarskih priloga iz gotovo svih gradova i općina Županije. Tijekom Domovinskog rata bio je ratni reporter, te izvješćivao s bojišnica Dalmacije, a i šire, pa je za svoj rad dobio i Spomenicu domovinskog rata. Kroz izuzetno slušane emisije Karla Reitobera kao gosti prošli su brojni političari od predsjednika države, Vlade, brojni ministri, saborski zastupnici, gradonačelnici i načelnici gradova i općina, lokalni političari, znanstvenici, gospodarstvenici i drugi, ali i velik broj građana kojima su njegove emisije bile otvorene. Novinar je koji je svojim radom pridonio ugledu Splitsko-dalmatinske županije zalažući se za njen boljitak i napredak.

Yolanda Tabak Raibaldi, humanitarka.

Gospođa Yolande Tabak Raibaldi rođena je 1928. godine u Ajaccio na Korzici. Vjenčala se 1971. s Ivanom Tabakom koji je upoznaje s Hrvatskom i prenosi joj ljubav prema svojoj Domovini. U toj zajedničkoj ljubavi živjela je sa suprugom do njegove smrti 2009., a sada živi u kući koju su zajednički izgradili u Aržanu. U vrijeme agresije na hrvatsku gospođa Yolande razvila je preko svojih poznanstava sustav promidžbe za materijalnu pomoć ugroženim hrvatima, prvenstveno djeci, svjedočeći o pravednosti Domovinskog rata pred brojnim uglednim osobama iz političkog života Francuske, poglavito u vremenima kada određeni politički čimbenici u svijetu nisu bili posebno skloni Hrvatskoj. Među značajnijim aktivnostima gospođe Yolande mogu se istaknuti:prikupljanje donacija i organizacija 7 konvoja za misije humanitarne pomoći Hrvatskoj, osnivanje udruge „Hrvatska-Francuska“ na Korzici putem koje je upoznavala svoje sunarodnjake s Hrvatskom,nakon rata, organizira turističko putovanje u Hrvatskoj za grupu uglednih sugrađana iz Ajaccia,potpomaže i omogućava snimanje turističkog filma o Hrvatskoj za francusko tržište.


SKUPNE NAGRADE

Eskadrila transportnih helikoptera Divulje

Transportna eskadrila helikoptera Divulje je od samostaljenja države do danas po mnogo čemu javno dobro građana i svih onih koji se nađu u našoj Županiji. Uz redovne vojne zadaće i vježbe Eskadrila obavlja i mirnodopske zadaće kao što su prijevoz bolesnika s naših otoka i mjesta udaljenih od zdravstvenih ustanova i hitne medicinske pomoći. Uz medicinske letove, jedna od glavnih zadaća su dežurstva za vrijeme protupožarne sezone tijekom ljeta kada posade odrađuju mnogobrojne intervencije gašenja požara na svim terenima županije. U suradnji sa Hrvatskom gorskom službom spašavanja odrađene su mnoge potražne akcije, kao i akcije spašavanja sa raznih nepristupačnih terena gdje druge službe ne mogu pristupiti pri čemu dolazi do izražaja zavidna uvježbanost i hrabrost posada. Mnoge odrađene akcije spašavanja danas su vrhunski materijal i primjer za obuku u međunarodnoj uniji spasilačkih službi svijeta (IKAR-CISA).

Uduga Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora- Podružnica SDŽ

Podružnica udruge Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije osnovana je 1998. godine i ima 308 članova, koji su svi bili logoraši u srpskim koncentracijskim logorima diljem okupiranih područja Hrvatske, u Srbiji ili u Bosni i Hercegovini, gdje su preživjeli psihofizička zlostavljanja i teška stradavanja. Članovi Udruge prvenstveno šire pozitivan duh zajedništva među svim članovima braniteljske populacije iz Domovinskog rata. Protekla godina bila im je naročito uspješna, jer su svojom marljivošću i upornošću uspjeli u namjeri da snime dokumentarni film „Zatočenici Kninskih logora“ kroz koji su protkali svoja svjedočanstva o strahotama proživljenim u logorima. Taj film pobudio je velik interes, te je u kratkom roku prikazan u raznim državnim i društvenim ustanovama, čime je potaknuo snimanje cijelih serijala o logorima po ostalim županijama diljem Hrvatske.


Glasilo „Imotska krajina“

Imotska Krajina je lokalno glasilo Imotske Krajine (Grada Imotskog, te svih šest općina Imotske krajine, koji su ujedno i osnivači glasila). Glasilo je do 2002. godine izlazilo dva puta mjesečno, a od tada je mjesečnik. Među najstarijim su lokalnim novinama u južnoj Hrvatskoj. Prvi broj Imotske krajine objavljen je 1. ožujka 1970. godine. Nakon Hrvatskog proljeća Glasilo je prestalo izlaziti od veljače 1972. do siječnja 1973, kada je postao prestižni lokalni list s nakladom od 5.500 primjeraka od kojih je više od polovice išlo pretplatom diljem svijeta. Od lipnja 2006. godine list izlazi kao dvobroj dvomjesečno. Do sada je tiskano više od 700 brojeva lista s više od 12.000 stranica, na kojima su objavljene brojne antologijske fotografije života na selu i ognjištima koji su na izdisaju, s ukupno više od stotinu stalnih i povremenih suradnika iz zemlje i svijeta. Suvremena se povijest Imotskog i cijelog zabiokovlja neće moći pisati bez konzultiranja brojnih vrijednih članaka, studija i osvrta objavljenih u tom listu. Glasilo „Imotska krajina“ pokrenulo je i knjižnicu Ta Imota u kojoj su do sada objavljena 33 zavičajna naslova s vrsnim pjesničkim, proznim, publicističkim i humorističkim štivom.

Samostan „SV.Klare“ Split

Samostan sv. Klare u Splitu predstavlja jedno od najsnažnijih duhovnih i kulturnih uporišta hrvatskog naroda na području Splitsko-dalmatinske županije. I same sestre koje žive u Bogu posvećeni život u ovom samostanu u najvećem broju potječu iz ove županije. One su molitvom, žrtvom i posebnim djelima svojih ruku, kao i kulturno-umjetničkim djelovanjem, neprestano povezane sa svojim narodom neraskidivim duhovnim nitima. Kroz duga stoljeća sestre su u svojim samostanima i crkvama koje su gradile, okupile i sačuvale veliko kulturno blago svete umjetnosti. Ta riznica nezaobilazna je u proučavanju hrvatske umjetnosti sve do naših dana. Samostan je ponosan i na bogatu knjižnicu i na vlastitu nakladu pod imenom Simposion, koja godinama objavljuje djela kršćanske mistike, duhovne književnosti i djela koja govore o redovničkom životu s povijesnog gledišta. U svojem svakodnevnom predanju svetom pozivu, one pletu sveti vez između Zemlje i neba i krpaju ovo krhko jedro duhovnosti, kojeg oluje protivština neprestano narušavaju i htjele bi ga razderati.

Udruga „Sanus“ Split

Udruga roditelja djece oboljele i liječene od malignih bolesti „SANUS“ Split osnovana je 1990. godine. Misija udruge je zaštita, poticanje i iznalaženje načina i mogućnosti u liječenju oboljele djece od malignih bolesti, pružanje pomoći u organiziranju liječenja i rehabilitaciji oboljele djece, organiziranje dobrovoljnih akcija radi prikupljanja financijskih sredstava u svrhu liječenje, održavanje edukativnih seminara za podrške obiteljima te kompletno borba za što uspješnija liječenja i zaštitu oboljele djece i njihovih obitelji. Kroz 19- godišnje djelovanje udruga je ostvarila mnogobrojne projekte i programe, a za istaći su:1993. godine realiziran je stacionar za smještaj roditelja koji dolaze na liječenje s djecom izvan Splita, Savjetovalište za obitelji djece oboljele od karcinoma – edukativni rad s roditeljima i djecom, Uređivanje odjela dječje hematologije u KBC Split, Osnivanje istih udruga kroz Hrvatsku, Organiziranje međunarodnog kongresa udruga i ustanova koje se bave istom problematikom, Nosioci su dvaju projekata: „Kamp ljubavi“ i „Zajedno“, koji su prihvaćeni od Vlade RH, te uvršteni u Nacionalnu strategiju za rehabilitaciju oboljele i liječene djece. Udruga broji preko 300 počasnih članova koji su ugledni akademici, estradni umjetnici, pisci, liječnici i dr. Oni su potpora udruge te tijelo koje pomaže pri realizaciji mnogih programa i projekata.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO dodijeljene su: 

mnsg. Anti Juriću, nadbiskupu u miru. Velika uloga nadbiskupa Jurića je u duhovno-pastoralnoj brizi za Nadbiskupiju, graditeljskim pothvatima u izgradnji novih crkava i pastoralnih centara, obnove sjemeništa i gimnazije, izgradnji redovničkih samostana, dječjih vrtića i domova umirovljenika. Najveća zasluga nadbiskupa Jurića zasigurno je dolazak Pape Ivana Pavla II u Split.;

prof. Dušku Kečkemetu. Za hrvatsku kulturu, a posebno za grad Split, otok Brač i Dalmaciju, prof. Kečkemet znanstvenik iznimnog i nezaobilaznog značaja. Ukupna biografija prof. Kečkemeta iznosi 50 knjiga, 150 znanstvenih i oko 1000 popularno-znanstvenih radova, enciklopedijskih natpisa, likovnih kataloga i prikaza izložaba. Kruna njegova rada je upravo tiskana monografija o kiparu Ivanu Rendiću,

Edi Pezziju, Kroz dugogodišnji rad profilirao se kao kroničar i komentator ne samo velikih športskih događanja, već je pratio i rad takozvanih „malih klubova“, amatera koji često ostaju iza glavne scene.

POJEDINAČNE NAGRADE dodijeljene su: Borisu Buriću-Geni za doprinos na području promicanja i očuvanja hrvatske kulturne baštine i identiteta, Marinku Ćavaru za dugogodišnji i uspješan rad u novinarstvu, dr. fra Josipu Marceliću za izniman doprinos u promicanju moralnih i društvenih vrednota, prof. Tihomiru Radiću za cjelokupan znanstveni rad, te Sanji Župi za doprinos u promicanju obrazovanja mladih.

SKUPNA PRIZNANJA dodijeljena su: Centru borilačkih športova „Pit Bull“ Split za postignite rezultate i promicanje športa, Dječjem zboru „Srdelice“, Split za doprinos u promicanju kulture, Hrvatska gradska glazba Vis za 160 godina djelovanja, Ragbi klubu „Nada“ za 50 godina djelovanja i postignite rezultate na području športa, te Zajednici udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Splitsko-dalmatinske županije za doprinos u ostvarivanju prava hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata.

POVELJE su dodijeljene: Dušku Božinoviću članu Crvenog križa Supetar Brač i Marinku Buličiću članu Crvenog križa Trogir. Mr. Milivoju Franiću, za osobite zasluge na području turizma, prof. Ivici Mlivončiću umirovljenom novinaru i dr. Ivanu Prceli hrvatskom povjesničaru za osobite zasluge u publicističkom i znanstveno istraživačkom radu, Dr. Dragi Štambuku, liječniku, povjesničaru i diplomati za osobite zasluge prožimanju triju hrvatskih jezičnih dionica (ča-kaj-što), Humanitarnoj udruzi Ivan Merz, za poseban doprinos stipendiranju učenika i studenata slabijeg imovnog stanja, Klapi Lučica, Split za poseban doprinos amaterskom stvaralaštvu i klapskom pjevanju, Koordinaciji udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Splitsko-dalmatinske županije za očuvanje uspomene na poginule hrvatske branitelje i očuvanju digniteta Domovinskog rata, Kuglačkom klubu Marjan iz Splita, za 75 godina uspješnog djelovanja, te Ronilačko-ekološkom klubu HVIDR-a iz Splita, za promicanje ronilačkog športa, ekologije te rehabilitacije hrvatskih ratnih vojnih invalida i branitelja Domovinskog rata.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO dodijeljene su : prof.dr.sc. Josipu Čoriću, Karlu Grencu i prof.dr.sc. Petru Grisogono.

POJEDINAČNE NAGRADE dodijeljene su: Vinku Bajroviću za doprinos na području prosvjete, športa i razvoja školstva, Antunu Sviličiću za dugogodišnji i uspješni pedagoški rad, fra Frani Bilokapiću za izniman doprinos u obnovi vjerskog i kulturnog identiteta Splitsko-dalmatinske županije, Mladenu Vukoviću za bogat publicistički i novinarski rad, te dr. Luki Tomiću za cjelokupan društveni rad i poseban doprinos u aforistici.

SKUPNA PRIZNANJA dodijeljena su: Školi likovnih umjetnosti u Splitu za doprinos u školstvu i likovnoj umjetnosti, Boksačkom klubu „Klis“ za doprinos u području športskog i društvenog života u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Hrvatskoj gradskoj glazbi Stari Grad za 131. godišnjicu djelovanja i doprinosa u glazbenoj kulturi, Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Sinj za doprinos u razvoju vatrogastva i Udruzi „Žena ženi prijatelj“ za petnaestogodišnji rad u provođenju humanitarnih akcija pomoći obiteljima, posebice ženama i majkama.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO dodijeljene su: Veljku Rogošiću, Branku Šegoviću te akademiku Petru Šimunoviću.

POJEDINAČNE NAGRADE zavrijedili su: prof. dr. sc. Boris Buklijaš za doprinos razvoju pravnih znanosti, Bosiljka Bulović za doprinos u razvoju i afirmaciji volonterskog rada, Jelena Eranović značajan doprinos za skrb o obiteljima poginulih hrvatskih branitelja, Jurica Gizdić za izuzetan doprinos u istraživanju povijesti športa, te Ivan Glibota za doprinos u promicanju glazbene kulture i prosvjete.

SKUPNA PRIZNANJA dodijeljena su: Klapi Cambi iz Kaštela za dvadeset godina uspješnog djelovanja i promicanja popularnosti klapske pjesme, Klubu liječenih alkoholičara Split za doprinos u rehabilitaciji i resocijalizaciji bivših alkoholičara, Udruzi dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske, Podružnici Splitsko-dalmatinske županije za rad i skrb o hrvatskim braniteljima i očuvanju spomena na Domovinski rat, Udruzi hrvatskih branitelja-dragovoljaca Domovinskog rata- Podružnici Splitsko-dalmatinske županije za skrb o braniteljima dragovoljcima Domovinskog rata i očuvanju spomena na Domovinski rat i Zadružnom savezu Dalmacije za sto godina djelovanja i postignute rezultate u gospodarstvu.

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO dodijeljene su: Frani Matošiću, Matku Trebotiću i prof. Davoru Domančiću posmrtno.

POJEDINAČNE NAGRADE dodijeljene su: mr. sc. dr. Jošku Kaliliću za uspješan stručni, organizacijski i humanitarni rad u području zdravstva i socijalne skrbi, akademskom kiparu prof. Kažimiru Hrasti za doprinos u razvoju i afirmaciji kulture i umjetnosti, prof . Milanu Lakošu za značajan doprinos u kulturi, časnoj sestri Servaciji /Anđelki/ Mateljan za humanitaran rad i doprinos u promicanju davalaštva krvi i Mariu Ančiću za izuzetne športske rezultate.

SKUPNA PRIZNANJA dodijeljene su: Udruzi osoba s invaliditetom Split za doprinos u poboljšanju življenja osoba s invaliditetom, Udruzi „Most“ za značajan doprinos u resocijalizaciji društveno ugroženih skupina, Festivalu dalmatinskih klapa Omiš za uspješan dugogodišnji rad na promicanju tradicionalne glazbene kulture i Školskom vjesniku“ časopisu za pedagoška i školska pitanja za promicanje znanosti, prosvjete i

NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO posmrtno je dodijeljena preminulom predsjedniku splitske Hvidre pukovniku Andriji Bartuliću.
POJEDINAČNE GODIŠNJE NAGRADE zavrijedili su književnik i novinar "Slobodne Dalmacije" Jakša Fiamengo, povjesničar prof. Bože Mimica, don Vjekoslav Pavlinović, akademik Mirko Tomasović i dr. fra Luka Tomašević.
SKUPNA PRIZNANJA dodijeljena su Hrvatskoj glazbenoj mladeži iz Splita, HVK-u "Gusar" iz Splita, HKUD-u "Proložac", KUD-u "Jedinstvo" iz Splita, te Osnovnoj školi "Ostrog" iz Kaštel Lukšića.